Kakvi su Britanci gosti?

Staro Inino odmaralište pokazalo se kako idealno za održavanje zabave ovoga tipa, a Britanci kao odlični gosti, puni novaca, dobre volje i želje za dobrom zabavom, oduševljeni našom obalom…

I dok ćemo nekima još uvijek biti dio Jugoslavije, ili bivše Jugoslavije, i samo jedan od balkanskih naroda ili plemena, Britanci počinju shvaćati gdje smo i tko smo, te koliko lijepu zemlju imaju na svega dva sata avionskog leta, koje mogu platiti za vrlo malo novaca.

Imali smo priliku upoznati mnoge Britance, u zadnjih nekoliko tjedana, što na Hideout festivalu, pa nakon toga na Garden festivalu, a odnedavno i na tek započetom Electric Elephantu. Da ne pričamo kako nas očekuju još i Soundwave, koji je odmah nakon EE-a, i koji, prema pričanju iskusnijih 'gardenaša', uvijek najposjećeniji, a glazbom i jedan od najboljih festivala u nekadašnjim Petrčanima, a danas u Tisnom, a potom i SunceBeat, odnosno zadnji Stop Making Sense festival.

{youtube}cwfgFkcwl9g{/youtube}

Na prvu ruku reći ćemo da je Hideout ekipa u potpunosti drugačija od ekipe koja dolazi na festivale u Tisnom. Na Hideoutu je nešto mlađa ekipa, puno nabildanija, a žene nešto manje privlačne, no ipak ih najviše dolazi upravo tamo, a Zrće izgleda poput vojarne u kojoj po cijeli dan i noć stupaju horde partijanera od kluba do kluba, po prašini i šljunku. Garden ekipa, odnosno ekipa u Tisnom, ponešto je raznolikija, imaju više odjeće na sebi, a žene su zgodnije i bolje. Atmosfera je općenito opuštenija. Ekipa spava i chila po jastucima razbacanima po lokaciji, drugi se klackaju, treći opuštaju u jednom od barova ili mini restorana te, naravno, oni koji uživaju na jednom od 2 glazbena floora koja neprestano sviraju.

Što se tiče mjuze može se svašta reći. Naravno, koliko DJ-a procirkulira, koje na festivalu poput Hideouta definitivno ne stigneš popratiti, pa moraš izabrati jedno mjesto, najviše 2 na kojima ćeš provesti večer, u Tisnom je nešto drugačije – stigneš poslušati više, jer je sve bliže, no glazba je puno lakša, ponekad i dosadna. Ipak, lokacija festivala je na samoj plaži, te cijela lokacija i djeluje kao jedan veliki beach bar. No, to ima i svoje negativne strane.

Mnogi Britanci cijeli svoj boravak provedu na lokaciji festivala, upravo na toj plaži, ne znajući da kad prelaze most u Tisnom u potrazi za dućanom ili mjestom za ručak, zapravo prelaze na otok Murter, mnogima biser srednjeg Jadrana na koji se rado vraćaju. I takvih Britanaca ima mnoštvo, nezainteresiranih za bilo kakvo istraživanje okolnih mjesta i plaža (što i nije tako loše za one koji su se pobojali da će okupirati plaže i birtije), zainteresiranih samo za dobro razvaljivanje. Dok Tišnjani vjerojatno trljaju ruke zbog rastrošnih Britanaca, iz drugih mjesta na otoku, pogotovo u samom Murteru, ne osjećaju baš veliku korist od svega jer se, eto, Britanci slabo pomiču s lokacije festivala ili Tisnog. Na kraju, sigurni smo da će ipak cijela regija, i otok Murter, profitirati od dolaska festivala, i da je ovo početak jednog predivnog prijateljstva koje će, koliko čujemo, trajati sigurno idućih 5 godina.

{youtube}9-MrpSA0QVs{/youtube}

Naravno da nismo zaboravili i Porat, odnosno Barbarellas, koji od ove godine opet diše punim plućima sa svakodnevnim program tijekom trajanja bilo kojeg od festivala.

Britanci ne rade nerede, ne tuku se, ne razbijaju staklo (iako stakla na festivalu niti nema), vrlo su pristojni, stalno se ispričavaju ako te trknu, stanu na nogu, uvijek ti se smjeskaju i pozdravljaju. Iako će neki od njih i dalje misliti da mi balkanci visimo s grana, non stop se ubijamo i ratujemo, oni koji su se iole zainteresirali za Hrvatsku, i koji su vidjeli više od samog festivala, oduševljeni su ljudima, zemljom i običajima.

Hrvatska se tek otvara prema Britancima i ne sumnjamo da će ih svake godine biti sve više i više, kako na festivalima tako i diljem Lijepe naše, a mi ih moramo i budemo dočekali otvorenih ruku i srca.