40 godina Haciende u Vodicama. Kako je sve krenulo priča njen tvorac!

Sjetit će se starije generacije početka 80-ih i rada Haciende koja je ubrzo postala jedan od najpoznatijih ljetnih noćnih klubova u tadašnjoj Jugoslaviji. Nastala je iz poljoprivrednog zemljišta s jednom stambenom kućicom za čuvara, drugim objektom za svinje i trećim za govedo te iz ideje Vodičana Silvija Mićina.

Iako je klub prodao prije dva desetljeća u kojima se promijenilo nekoliko vlasnika, za portal Infovodice.com rado je obnovio sjećanja na ta vremena.

–    Svoj prvi disco klub King otvorio sam još 1971. godine u Bruncu. Radio je jako dobro, no zbog velike gužve i buke od koje susjedni stanari nisu mogli spavati ni živjeti znao sam da je to kratkog vijeka. Tražio sam nešto van samog naselja i naišao na imanje uz Jadransku magistralu, priča nam 86-ogodišnji Silvio Mićin.

Teren Kujače bio je u vlasništvu jednog Vodičana koji ga je dao na korištenje seljačkoj radnoj zadruzi. Bio je ograđen visokim zidovima, a unutar njih su se nalazila tri manja objekta. Kupio ga je 1975. godine.

–    Odmah potom počeo sam širiti zidine i objekte, odnosno raditi moderno zdanje. S obzirom da sam imao samo lokacijsku dozvolu, građevinska inspekcija je to srušila i morao sam vratiti zdanje na početak.

Prvotno ga je želio američki nazvati Ranč što mu je zvučalo pretenciozno, ali inspiriran španjolskim filmovima i njihovim ograđenim imanjima presudio je naziv Hacienda.

Službeno je s radom počela 1982. godine

–    Dolazila je mladost iz cijele Dalmacije i Rijeke, pa čak i grupe Talijana trajektom iz Ancone. Privlačio ih je prvenstveno ambijent, jaka muzika, aktualna za disko klubove koju ste rijetko gdje mogli čuti na ovim prostorima. Prenio sam trendove iz 'vanka'. Naime, dugo sam živio u inozemstvu i bio čest posjetitelj takvih klubova u Parizu.

Puštala se glazba s gramofona, a jedina hrvatska pjesma koja je zasvirala bila je Vannina Tek je 12 sati.

–    Shvatio sam odmah da nema dobre reakcije i da hrvatska glazba tu baš i ne prolazi. Naš stalni gost bio je i Dražen Petrović, a oko njega je uvijek bilo barem 50 ljudi. Zanimljivo, nikad mi nije dozvolio da ga počastim i predlagao je da napravim ovakav klub u Madridu. Međutim, financijski je to za mene bilo nemoguće.

Na samim počecima, priča nam, bilo je pokušaja izgreda, ali policija je to čuvala kao svoje.

–    Gore je bilo tisuću i pol ljudi, a među njima sigurno stotine izgrednika. Imao sam odličnu suradnju s policijom koja je nadgledala oba ulaza i više nikada nije bilo nikakvih nereda. To je bio veliki uspjeh s obzirom na tako velik broj ljudi.

Mićin je držao Haciendu do 2000. godine, a brojne slavne goste ne može ni nabrojiti. Nakon prodaje s novim vlasnicima više nije imao kontakta. Preselio se u Zagreb, a novac uložio u adaptaciju stare kuće.

–    Kuća je postala dobar restoran koji sam dao u najam jednom košarkašu rodom iz Pakova sela. Godine su bile tu i noćni život više nije bio za mene, ali rado se prisjetim tih vremena, kad je žarila i palila Hacienda, naglasio je Mićin na kraju.