Baby Lasagna je svjetlo na kraju tunela, a državna TV i glazbene udruge su crna rupa

Baby Lasagna je bio visoko ocijenjen među publikom na Eurosongu, no politički faktori su možda imali veći utjecaj na konačni rezultat nego umjetnička vrijednost, što nije čudo s obzirom na prilike u kojem se kreće čovječanstvo.

Na natjecanju za koje je poznato da pobjednike bira prvo glasovima žirija, a potom i glasovima publike neizvjesnost oko dobitnika traje do samog kraja. Lasagna je oduševio publiku što je rezultiralo najvećim brojem glasova u tom kontekstu. Triler je ipak puno veći kad pratite na trgu ili putem TV ekrana što se svodi na isto, zakulisne igre često pokažu kako smo medijski izbombardirani nekom neizvjesnošću ili kladioničarskim trikovima kako bi se stvorila lažna euforija oko cijelog namještenog showa. Ali mogu pohvaliti produkciju koja je bila na vrhunskoj razini. Volio bih da je Marko Purišić osvojio jer ima stvarno odličan hit i cijeli predani team koji je odradio posao vrlo profesionalno. Čestitam!

Baby Lasagna je napravio za svoju zemlju veliki podvig i na tome mu treba čestitati!

Utjecaj lobija unutar glazbenih udruga i institucija može imati značajnu ulogu na financiranje projekata i odluke o natjecanjima poput Dore. No, to nije ništa čudno s obzirom da je i sam naš predstavnik sasvim slučajno upao na Doru i pobjedio. Kako sam saznao čitajući Index, HRT-ov famozni žiri odabrao je 24 pjesme za finale, dok je Marko bio prva rezerva kao 25. pjesma. Sasvim slučajno je upao u finale Dore nakon što je Zsa Zsa otkazala nastup.

Jedna mala Hrvatska koja nije sa sobom ponijela političku poruku naspram Švicarske koja ipak jest, i nije dugo trebalo da svjetski tabloidi prenesu izjave Nema o pravima nebinarnih osoba tj. transrodnih zajednica. Jasno je da će Nemo stoga dobiti priliku da kroz medije propagira svoja uvjerenja i da se utjecanjem na svijest stavi na stol i to važno pitanje koje okuplja misli konzervativnijih političara. A toga u Europi ne nedostaje počevši od Njemačke pa do Hrvatske… Važno je istaknuti u ovom kontekstu da nemam ništa protiv Nema i toga što je nebinarna osoba, već načina na koji Eurovizija već desetljećima bira pobjednika.

Vječno drugi od sporta do glazbe, no možemo biti ponosni što smo na Eurosongu ostvarili ovakav rezultat. Upravo to može biti i prilika da se na domaćoj glazbenoj sceni počne uvoditi red na način da lobiji sa državne televizije i glazbenih udruga konačno “dobiju nogu”.

No, s obzirom na rezultate parlamentarnih izbora možemo li uopće očekivati ikakve promjene. Vrlo teško! Načini na koji se razne strukture odnose prema mladima jedan je od razloga zbog kojih nas je 400 tisuća manje, a sam primjer je i Baby Lasagna sa svjetskim hitom koji je našem stručnom žiriju bio prva rezerva.

Traži se ostavka žirija HRT-a

No, prije toga žiri s HRT-a treba dati otkaz svi do jednoga. To je žiri koji ga je igrom slučaja ubacio na Doru kao prvu rezervu. Zbog čega je Baby Lasagna bio rezerva? Zbog lobija i ljudi koji sjede u foteljicama i vrte lovu, te nemaju nikakvu odgovornost. A nakon što je osvojio Doru odjednom se ekipa iz glazbenih udruga počela njemu dodvoravati i fotografirati jer su vjerojatno nanjušili početak kraja.

Lobiji koji drmaju glazbenom scenom u velikoj mjeri imaju utjecaja na medije i na kraju krajeva na to što ćete čitati i slušati u medijima i na formatiranim radijima.

Elektronička glazba u tom kontekstu lobijima je samo slučajna pojava i nužno zlo jer u Hrvatskoj sve drže lobiji

Lobiji su ti koji danas koče i razvoj mladih posebno onih koji bi se primjerice htjeli ranije okušati kao producenti, kreativci ili izvođači elektroničke glazbe, a da ne pričamo o nekim drugim zanimanjima u industriji jer recimo zašto na nastavi glazbenog odgoja danas nemamo ritam mašinu ili DJ mikser?

Ali kome je od njih bitna uopće elektronička glazba. Nikome.

Lijep primjer je i ova knjiga koja bi za početak tudumima u glazbenim udrugama i ministarstvima bila dobar primjer kako educirati djecu. U Hrvatskoj se ne nude poticaji za napredovanje, a javni natječaji su namješteni, stoga mladi s razlogom napuštaju domovinu kada vide da u tome sudjeluju glazbene udruge i kulturne institucije. Vjeronauk se primjerice stavlja usred nastave kako bi ga djeca morala pohađati pod svaku cijenu, zašto bi onda ritam mašina koja je revolucionarizirala svijet glazbe – bila tabu tema? Elektronička glazba je po pitanju umjetnika ili razvoja mladih talenta još uvijek tabu tema, subkultura na marginama.

Utjecaj lobija

Lobiji su zaslužni što su prava elektroničkih glazbenika minorna ili bolje rečeno ona uopće ne postoje; krivi su što plaćate naknade za autorska prava kao organizatori i što sve te playliste koje šaljete završe u košu u Heinzelovoj (ovdje smatram da trebate plaćati autorska prava, ali da je raspodjela novca trebala biti transparentnija i poštenija).

Nadalje, lobiji su krivi što je većina javnih natječaja u glazbenim udrugama i kulturnim institucijama uglavnom privatna prčija te što se za potrošena sredstva uglavnom ne šalju izvještaji i ne provode analize ili se rijetko provode; da ne govorim što su donacije svih javnih tvrtki namještene za članove ugledne stranke.

Lobiji su krivi što su dobrim dijelom prihodi glazbenih udruga od elektroničke glazbe ogromni, a što je povrat u razvoj ove glazbe i kulture minoran ako pričamo o nekakvim javnim natječajima koje bi te udruge trebale sprovoditi; što u povjerenstvima sjede osobe koje drže lobije i što će novac dijeliti sebi i podobnima, i onima koji neće galamiti posebno u medijima.

Svjetlo na kraju tunela

O situacijama i problemima s kojim se alternativna, urbana i elektronička scena svakodnevno susreću, mogao bih pisati do prekosutra, jer s nekima smo se i sami susreli pokrenuvši projekte poput nagrade Ambasador ili predstavljanja hrvatske elektroničke scene u Parizu. Slijepo vjerujući u poštenje ljudi koji vode glazbene udruge i kulturne institucije naišli smo umjesto poticaja na razna podmetanja, pokušaje sabotiranja, trgovanja utjecajem, česte sukobe interesa članova povjerenstava za javne natječaje, uskraćivanje sufinanciranja, pokušaja kopiranja projekta, pa sve do toga da resorni ministri brane i stoje na strani takvih osoba.

No, ono što je sada važno istaknuti je svjetlo na kraju tunela

Vratit ćemo se na samu srž ovog teksta, Baby Lasagna je svojim uspjehom prodrmao do temelja glazbenu scenu u Hrvatskoj i pokazao da se može drugačije.

Marko Purišić i cijeli njegov tim usprkos svim preprekama su postigli globalni uspjeh. Upravo, taj uspjeh je pobudio pažnju kod kolega s mainstream portala koji su nizom tekstova krenuli preispitivati stvari s kojima se mi već godina borimo i o kojima pišemo.

Baby Lasagna je pokazao široj publici i ono što mi već znamo, a to je da u Hrvatskoj postoje mladi, talentirani umjetnici koji imaju potencijala za velike stvari, samo što im se treba dati prilike.

Ono što mi sada kao mediji možemo napraviti je nastaviti skretati pažnju na mlade, neafirmirane i novonastale umjetnike koji tek traže svoje mjesto pod suncem, što mi na Klubskoj Sceni već i radimo kroz projekt Novi val, ili nagradu Ambasador, ili edukativnu platformu Jezgra, a nadamo se da će i naše druge kolege s glazbenih portala napraviti slične projekte u svojim subkulturama.

A ono što vi kao prosječni obožavatelj glazbe (nebitno kojeg žanra) jest započetak podržati lokalnu scenu. Otiđite na set lokalnog DJ-a, poslušajte lokalni autorski bend, platite upad tih par eura, jer njima će to značiti mnogo. Ako vam se svidi njihov rad, zapratite ih na društvenim mrežama i sljedeći put kad budu nastupali, povedite još nekog prijatelja kako bi se glas proširio dalje.

Vrijeme je za nova lica na glazbenoj sceni i da ona pune klubove i arene, a ne da se sve vrti oko desetak istih glazbenika dokad oni ne odu u mirovinu.

Stav iznesen u članku, ne odražavaju stavove redakcije portala, već su to osobni stavovi autora članka