Drugo lice scene – II. dio
Prošlo je gotovo četiri mjeseca od mojeg prošlog osvrta na scenu u vrijeme corona krize (pročitajte prvi dio članka ovdje). Nakon toliko vremena imam potrebu opet nešto napisati.
Situacija se malo pomalo počela popravljati i taman kad smo pomislili da smo pobijedili širenje zaraze, opet smo se dočekali na početku.
S obzirom na razvoj epidemiološke situacije i provedenu analizu načina širenja bolesti COVID-19, Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske je donio odluku 14. kolovoza o nužnoj mjeri ograničavanja radnog vremena noćnih klubova, noćnih barova, disco-barova i caffe barova do ponoći. Smatram da smo došli do točke gdje se ne bojimo toliko same bolesti, koliko mjera Civilnog Stožera.
I što se sada događa u svijetu scene?
Pa cvatu ilegalni partiji na kojima je zaraza zadnja stvar na pameti. Povod tih ilegalnih partija su upravo zatvoreni klubovi. Neke države su čak i pokrenule otvaranje klubova kao npr. Švicarska koja je već u lipnju otvorila klubove. Sve se zakompliciralo kada je nekolicina ljudi dala krive osobne podatke pri čemu vlasti više nisu mogle pratiti tijek zaraze te su u roku par tjedana bili primorani zatvoriti klubove. Barcelona je krajem lipnja također otvorila svoja klupska vrata, ali ih je dočekao isti scenarij kada je zaraza počela divljati Španjolskom sa epicentrom u Barceloni.
Antwerpen u Belgiji je također imao masovni ilegalni rejv i trenutno je u lock downu. Zbog porasta ilegalnih rejvova, ni Pariz nije ništa bolje prošao. U Berlinu su također krenuli ilegalni partiji pod opravdanjima da je to ipak identitet jednog Berlina i da je ljudima potrebno „ispuhati se“ nakon karantene i izolacije. Međutim Berlin je 7. kolovoza izbrojao skoro 900 zaraženih i opet im prijeti novi lock down. Na prvi prosvjed je izašlo oko 3000 koji su ogorčeni, a potom 1,5 miljuna koji su okupirali ulice. Prosvjede smo mogli pratiti i u susjednoj Srbiji gdje je narod jednostavno bio revoltiran neodgovornim i neozbiljnim ponašanjem nadležnih prema narodu.
Kada sam već spomenuo neodgovorno ponašanje, u zadnjih par dana na Facebook feedbacku mi je zapelo za oko par referenci; konkretno od Dave Clarka i Bushwacke. Clarkov čitav post se može sažeti u par jednostavnih riječi; trenutna scena izdvaja riječ „kultura“ iz koncepta „klubska kultura“.
Citiram: „Ovi međunarodni DJi koji organizaraju partije u osnovi su pljunuli u lice u legitimne industrije, pljunuli su u lice čitavoj ekipi zbog koje su izgledali herojem, i za što? Za uspješno objavljen sponzorirani post na društvenim mrežama pišući o tome kako im nedostaju gaže… jebeni idioti, ovo nije kraj i vjerojatno ste ovo pogoršali…. ali hej, bar je bila sjajna gaža…“
Bushwacka je otvoreno napisao da su ga organizatori zvali na gaže i da ih je uredno odbio, nakon čega su ga nekolicina ljudi zablokirali na društvenim mrežama. U principu, promotori su zahtijevali da nastupa na eventima i da pušta laganiju glazbu od uobičajenog, jer ne žele da ljudi zapravo plešu. Bushwacka se izjasnio da će radije biti bez novca, nego da dovede nekolicinu ljudi u situaciju gdje bi se netko mogao zaraziti.
Hrvatska još uvijek ima agendu za scenu; neki eventi su open-air, a neki su u klubovima. Pa zašto i ne bismo? Ako prolaze dupkom pune nedjeljne mise ili teniski turniri ili svadbe od 300 ljudi, zašto se ne bi partijalo? Ma to je sve kriv HDZ, ako nije kriv HDZ, onda je kriv netko drugi, ili ako nije netko drugi… onda…ne znamo…
Činjenica je da svatko ima pravo gledati na ovu situaciju kako god želi, svi imamo vlastita mišljenja, ali u ovom članku sam naveo nekolicinu gradova koji su imali otvorena i klupska vrata i ilegalni rejv i svi su imali isti završetak. Isto tako dok neki DJi imaju gaže, drugi imaju streaming, a Nini Badrić je predloženo da za tristo kuna dnevnice vadi krumpir negdje u okolici Bjelovara.
Biti odgovoran je krajnje subjektivan pojam u ovakvim situacijama i nema smisla ulaziti u dublje polemike, ali drago mi je da su pojedinci na sceni prevagnuli u odluci između novca i publike, te su odlučili biti solidarni i poistovjetiti se s drugim kolegama, ali i drugim ljudima koji se osjećaju jednako nemoćno u cijeloj ovoj situaciji, jer htjeli ili ne, zajedno smo u ovome.
Zaključio bih članak sa napomenom za sve koji se bave glazbom; u ovom periodu gdje je sve manje i manje gaža, posvetite se sebi i produkciji. Na dnu teksta ostavit ću vam par linkova gdje neka veća imena daju kritički osvrt na glazbu ili daju uvid u njihov tijek kreiranja elektroničke glazbe:
STOOR – Knob Twiddlers Youtube
