Foto: Pero Fullhouse je nastupio 1999. na Loveparadeu
Love Parade je majka, matica i zigota svih zabava čije sudionike smo brojali u milijunima, nikada prežaljen najveći rave koji si mogao doživjeti ravno u srcu Berlina.
Nešto više od 30 je godina prošlo od kada je multimilijunski event 1989. započeo samo kao maleni party sa 150 partijanera na Kudammu, da bi nekoliko godina kasnije eksplodirao s milijun i pol rasplesanih duša koji su upijali techno s golemih kamiona na ulicama. Pa uz 30 godina Love Paradea, dajemo posvetu i 20. godišnjici domaćeg izvoza na ovaj najveći techno floor kada je Pero Fullhouse '99. stao za pult. (10. srpnja 1999.).
Alfa i Omega domaće scene i tada vlasnik istoimenih labela te današnji osnivač i glava iza plesa pod Lunom Moondance festivala, s ponešto manje sijedih u bradi u osobnu legendu je zakoračio penjanjem na Love Nation kamion na kojem su se između ostalih zatekli i Afrika Bambaataa i WestBam. 1999. Love Parade je dosegao svoj apsolutni vrhunac sa 1.5 milijuna plesača na ulicama te, kako su do tada već postojale i podružnice diljem svijeta, Pero se iste godine zatekao i na pariškoj inačici Techno Parade.
No iz Pariza natrag u Berlin u svojoj mentalnoj mapi. Na ovom masivnom eventu koji graniči s društvenim pokretom oslobađanja kontrakulture javno, Perino ime našlo se u velikim masnim slovima na banneru u gradu ravno uz WestBama i Armand van Heldena, a nastupio je na službenom partyju Love Nationa u Areni 10. srpnja, kao uvodni set koji otvara za van Heldena.
Nakon fenomenalnih nastupa u Areni pravilo je da se u ovakvim intenzivnim situacijama ne spava te se jutro nastavilo posjetom ikoni berlinskog clubbinga i Pero po prvi puta stupa u Tresor, onaj pošteni stari iskonski Tresor, a za pultom je stajao u svojoj tradicionalnoj maksimalno koncentriranoj hipnozi virtuoziteta – Jeff Mills. Pero sam ovo infernalno duboko iskustvo (i after aftera) opisuje ovako:
"Nesnosna vrućina, svi goli do pasa, znoj se cijedio sa svih. Strobo je pridonosio atmosferi iz pakla dok je pulsirajući hipnotički Millsov techno ispunjavao prostoriju koordinirajući pokretima znojnih tijela. To je bio jedan od onih magičnih trenutaka kada jasno vidite moć glazbe. Sjećam se da smo ujutro posjetili i tadašnji Ostgut, današnji Berghain, gdje je puštao Luke Slater."
U retrospektivi 20 godina mudriji, dva desetljeća više iskustva i nebrojene projekte kasnije. Ovaj doživljaj za Peru ne blijedi i ostaje jedno od najboljih iskustava koje je usmjeravalo ostatak karijere. Berlin je postao i ostao nestvaran glazbeni raj i od tada nadalje svakom prilikom koju uhvati Pero mu se vraća, baš kao i Tresoru, ne bi li iznova uhvatio komad onog prvog iskustva nestvarnog jutra na flooru.
Emocije su snažne i upravljaju većinom raspleta u našim životima pa je iz ove ljubavi dva desetljeća kasnije rođena i nova suradnja Moondancea i Tresora.
Ljubav je teško zaustaviti i ovo glazbeno zajedništvo kao izraz solidarnosti, slobode i zajedništva nakon pada berlinskog zida nije nešto što se tako lako zaboravlja. Povijesti su jednako vrijedne kao i budućnosti i svaka nijansa ljepote i iskrenog užitka nas čini punijima. Kompletnu fotogaleriju pogledaj ovdje.
