Gdje je nestao flyer?

Kada nekom pružite ruku da biste sklopili poznanstvo ili poslovni dogovor, jednako je značilo kao i kada nekome date flyer za party idući vikend. Ako kažete letak i krenete prema partijaneru niste ništa napravili jer Vas neće uopće doživiti. Iako smo svjesni činjenice da je flyer = letak, taj mali, posebno dizajnirani "flyer" nudio je jednu posebnu priču, uspomenu i trenutke koje svaki partijaner/brijač čuva za sebe.

Letak/letci su u pravilu komercijalne svrhe, običan papir ili malo deblji papir/karton različitih dimenzija od kojih su krenuli s A5 i A6, A7 ali i drugi neobični formati, da bi neki danas napravili cirkus od svega toga i došli do formata kataloga A4. Ovaj način promocije posljednje vrijeme koriste uglavnom trgovački centri i ostali lanci s nadom da će povećati prodaju, a možete ih naći svuda – na parkinzima, na autima, u poštanskim sandučićima itd.

Nekad davno "flyer" je bio sastavni dio svakog partija. Dolaskom digitalnog doba kod novih generacija organizatora i partijanera, totalno se gubi iz konteksta, stiže ga vrijeme, gubi vrijednost, postaje samo dodatan trošak u ionako već otežanim uvjetima rada. Flyer je bio topla riječ, izraz sreće, zadovoljstva, pozitivnih vibracija, preko njega se prenosio PLUR (Peace, Love, Unity, Respect), a donosio je svima nama jednu posebnu energiju za predstojeći vikend. Svaki organizator je imao svog dizajnera flyera, a neki su i osobno se bacili u posao, te nas je zadivljavao spektar boja i dizajna koji su osmišljavani na partijima diljem Hrvatske pa i Slovenije.

Njegova uloga je bila obavijestiti publiku o idućem partiju, a kako je partija iz godine u godinu bilo sve više, tako su se sakupljale kolekcije flyera i čuvale se za lijepu uspomenu. Flyeri su se mogli nabaviti na partijima, jer je postojalo uzajamno poštovanje između organizatora, pa se tako tijekom večeri moglo sresti organizatore ili njihove promotorice kako dijele ekipi flyere.

Tako se širila zajednica i poštovanje, tako su se širile vijesti o novim idućim partijima, jer nije bilo ni interneta, ni drugih načina komunikacije. Postojale su još i radijske emisije koje su bile jedan od mehanizama promocije.

U novije doba klubovi, pa i organizatori su postali ljuta konkurencija, pa su se flyeri počeli bacati u smeće i zabranjivati drugima da ih dijele na njihovim partijima. To je samo jedan u nizu problema koje je donijela nova generacija vlasnika klubova, organizatora pa čak i publike.

Niste za to vi krivi, kriva je država, sustav, ekonomska situacija, društvo, kultura, odgoj, pa i mi sami jer nismo temeljne vrijednosti i načine komunikacije iz toga doba prenijeli na Vas. No, tehnologija je tu učinila svoje i promijenila načine promocije i komunikacije, koji je brži, jednostavniji, jeftiniji, ali nedostaje onaj topli osmjeh koji biste imali svaki put kada biste dobili flyer iz ruku vašeg omiljenog promotora, taj bijeg u grad, u kafić, u butik po novi flyer!

Honoriranje za dijeljenje flyera je ovisilo o dogovoru, ali najčešće su partijaneri dijelili flyere i za to bi zaradili 1-2 besplatna upada, a postojale su i drukčije verzije prema kojima npr. svaki flyer je značio i popust na ulaznicu čime bi svatko tko je dobio flyer imao tu privilegiju da jeftinije uđe u klub.

Promotori bi svoje flyere potpisivali pa bi tako na kraju večeri zbrojili koliko je njihovih peglača došlo na party. Ako je npr podijelio 200 flyera gdje je ulaznica u prodaji na blagajni bila 40 kn, a s flyerom 30 kn, tada bi promotor imao oko 2-3 kn po flyeru donesenom na blagajnu. Tako su neki promotori u doba rata ili studentskih dana krpali sebi budžete za život.

S vremenom su određeni promotori postajali sve jači i imali sve veći broj ljudi oko sebe tako da su organizatori i klubovi počeli koristiti iste promotore za svoje partije.

Flyer je dakle bio jedan od ključnih segmenata promocije partija.

Nešto najbolje što čuvamo i mi danas u starim kutijama su flyeri.

Prije su naši prijatelji pa i mi flyere stavljali po zidovima ili po ulaznim vratima spavaće sobe, i tako se slagao mozaik koji je iz tjedna u tjedan postajao punašniji tj. bogatiji za nove party avanture. Kockice su se slagale, a naše iskustvo na partijima doživljalo jednu novu dimenziju. Zasigurno je da kod organizatora partija koji rade već dva desetljeća i više možete pronaći mnoštvo flyera, te kad bi se to sve sakupilo imali bismo jednu kolorističnu i uspomenama zadivljujuću predstavu.

Postojali su razni pokušaji da se ogromne količine flyera digitaliziraju i stavljaju na društvene mreže poput Facebooka, ali događa se to da takav način komunikacije nema smisla, niti je flyeru mjesto na digitalnoj društvenoj mreži, niti je njegova pojava u digitalnom obliku svrsishodna, osim ako se ne zove „cover““.

Teško je digitalno prikazati nešto šta je kroz 20 godina ostavilo ogroman trag na srcima i u rukama partijanera. Digitalno koliko god danas nama bilo drago, jednostavno, brzo i učinkovito, toliko je hladno i suhoparno.

Kao što je i temeljne ljudske vrijednosti teško prenositi digitalno – rukovanje, ljubljenje, tapšanje po ramenu i slično, tako je i flyer osjetljiv na digitalni dodir.

Flyeri na partijima se ponekad i danas koriste, ali nemaju više onaj sjaj ni vrijednost koju su imali od 1992. do 2009.g. Flyer je dakle bio informativan, a često kako smo gore i naveli, šansa za jeftiniji upad. Neki su brijači bili toliki kolekcionari da bi platili punu cijenu ulaznice, samo da na svom zidu upotpune kolekciju flyera.

Promjenila se i scena jer prije smo imali 90% klupskih partija, dok današnja iskustva mijenjaju sliku budući da se u svijetu pa i u nas povećao trend organiziranja festivala. Festivali bilo strani ili naši nisu prenijeli stare oblike komunikacije iz klupskog doživljaja na publiku pa je tako flyer i u tom segmentu organizacije totalno zaboravljen. Kada se pojavio MySpace, flyer je počeo dodatno gubiti na vrijednosti.

No, definitivno je na partijima ispao iz upotrebe se dolaskom Facebooka koji je preuzeo primat promocije za sve ugostiteljske objekte koji se bave noćnim životom – (čitaj) klubove i festivale. Dakle društvene mreže su generacijski zamijenile flyer, a dizajneri i dalje imaju posao jer sada umjesto flyera dizajniraju se coveri za FB evente. Trošak promocije partija je definitivno manji budući da najveći dio posla odrade specijalizirani web portali (poput našeg), društvene mreže, radijske emisije, a tek manji broj organizatora koristi i plakatiranje ili billboarde.

Flyere bi valjalo prikupiti i predstaviti na jednoj izložbi, da se ne zaboravi kako je sve počelo dok nije bilo interneta. Uz njih puno je pomogao i tiskani fanzin "Subkultura" koji je donosio vijesti s party scene, a pisali su ga tada najveći poklonici elektroničkog zvuka, party promotori, organizatori itd. O tome ćemo više u nekom drugom članku.

Činjenica je da naše oplakivanje flyera neće pomoći, baš kao što i nekim još starijim generacijama ne prolazi žal za vremenima Abbe, Beatlesa ili gašenjem njujorkškog Studia 54.

Svako vrijeme (do)nosi svoje radosti.

(u ovom članku koristili smo flyere različitih promotora kako bi Vam dočarali članak i neka se ne ljute mnogi koje zbog dužine smo izostavili, no da Vam u stvarnosti prikažemo onaj osjećaj topline koji izlazi iz njega bit će potrebno organizirati izložbu, a koja će zasigurno pobuditi veseli izraz na licima starih partijanera i nikad zaboravljene uspomene)