In Memoriam: Braco Radović – posljednji romantičar zvuka

Njegov rad obilježio je vrhunski zvuk na koncertima i festivalima, a njegova posvećenost zvučnoj perfekciji i dugogodišnje iskustvo ostavili su trajan utisak na glazbenu scenu. Svoj život posvetio je zvuku – ne samo kao poslu, već kao strasti i načinu života. Svoj put započeo je kao mladi radio-serviser, brzo prepoznat po svom talentu i inovativnosti.

Prvi značajan korak u njegovoj karijeri bio je koncert grupe Blood, Sweat & Tears u Zagrebu 1970., gdje je vlastitim pojačalima ozvučio prvi europski nastup te svjetski poznate grupe. Taj događaj označio je početak njegove suradnje s vodećim izvođačima i festivalima u regiji. Tijekom karijere, Radović je ozvučavao neke od najvećih koncertnih događaja u bivšoj Jugoslaviji, uključujući spektakularne koncerte Bijelog dugmeta, poput povratničke turneje 2005. u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu. Pamti se i njegov doprinos turnejama Zdravka Čolića, Bajage, Prljavog kazališta, te velikom koncertu Bajage i Bijelog dugmeta u Moskvi 1985., kada su tisuće obožavatelja uživale u besprijekornom zvuku koji je Braco osigurao.

Braco Radović bio je više od zvučnog inženjera

Njegovo pravilo bilo je jednostavno: “Bez basa nema glazbe.” Braco je vjerovao da je zvuk ključan element svakog glazbenog doživljaja i prema tom uvjerenju kreirao je svoje ozvučenje. Osim što je zvuk tretirao kao umjetnost, poznat je bio po jedinstvenim pristupima – tvrdio je da “jedino u medicini i akustici 2 i 2 nisu 4.” Njegove prilagodbe prostora i opreme bile su legendarne; čak i kada bi naišao na prostore za koje se smatralo da su neprikladni za ozvučenje, Braco bi se nasmijao i odgovorio: “Sve se može namjestiti.”

Osim suradnje s domaćim izvođačima, Radović je radio i na koncertima velikih svjetskih imena kao što su Bruce Springsteen, Joe Cocker i Simple Minds. Upravo su članovi Simple Mindsa nakon koncerta u Zagrebu izjavili da je njegov razglas “najbolji u Europi.” Unatoč suradnjama s međunarodnim zvijezdama, Braco je oduvijek preferirao rad s domaćim izvođačima, koji su ga inspirirali i s kojima je osjećao posebnu povezanost.

Jedan od njegovih najznačajnijih projekata bio je povijesni koncert Prljavog kazališta na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu 1989. godine, koji je okupio preko 250.000 ljudi. Braco je za taj koncert osigurao zvučnu produkciju koja je omogućila da svaki posjetitelj doživi vrhunski zvuk, unatoč ogromnoj masi. Njegova oprema bila je prisutna i na klapskom koncertnom spektaklu “Ne damo te pismo naša” na Poljudu 2006., gdje je postigao tektonsku promjenu na domaćoj glazbenoj sceni.

Njegova radionica u Ježdovcu bila je ispunjena pojačalima, zvučnicima, mikrofonima i kablovima, odakle su izašle stotine pojačala i ostalih uređaja

Braco Radović bio je više od zvučnog inženjera. Njegova radionica u Ježdovcu bila je ispunjena pojačalima, zvučnicima, mikrofonima i kablovima, odakle su izašle stotine pojačala i ostalih uređaja. Prijatelji i kolege pamte ga kao skromnog čovjeka, zaljubljenika u zvuk, ribolov i dobar roštilj. Unatoč svojoj bolesti, aktivno je radio na tri projekta sve do posljednjih dana, neprestano tražeći savršenstvo u zvuku.

Njegova ostavština nastavlja živjeti kroz sve one koji su imali priliku učiti od njega i surađivati s njim. Braco Radović ostat će zapamćen kao inovator i vizionar, koji je svojim radom neizbrisivo utjecao na glazbenu industriju i na način na koji danas doživljavamo zvuk na koncertima.

Ozvučio je brojne partye i festivale elektroničke glazbe…

Ovaj članak nastao je na temelju informacija iz izvora o Bracinom radu i ostavštini​:

Scardona: “In Memoriam: Braco Radović”

Jutarnji list: “Brojne domaće glazbene zvijezde opraštaju se od legendarnog ton majstora Brace Radovića”

Tportal: “Posljednji romantičar zvuka Braco Radović u ulozi majstora zvuka na 6. Stereotipu”​