Berlin Lounge Ambasade Gavioli
U subotu 05.svibnja legendarni klub Ambasada Gavioli ugostio je nedavno proslavljenog njemačkog producenta elektronske glazbe, Paula Kalkbrennera. Iako je na sceni 15-ak godina tek se filmom Berlin Calling i soundtrack-om za isti doista proslavio. Od samih svojih početaka bavljenja elektronskom glazbom uvijek je pokušavao zadržati stav da svira live samo svoje autorske radove.
Međutim u Ambasadi taj stav nije zadržao u potpunosti. Zaobišao je live nastup, ali je ipak miksao samo svoje stvari.
Klub je bio ispunjen već u ponoć. Dok su Aneuria i Dejan Miličević zagrijavali ogromnu masu ljudi koja je iščekivala njemačkog gosta, mezzanine se još nije bio otvorio, a u prostoru za pušenje bilo je više ljudi nego na dance flooru. Fetch The Vibe je za ovu priliku šatorom natkrio vanjski prostor za pušenje i tamo postavio još jedan šank što se pokazalo kao fantastičan potez te predviđanje organizatora. Aneuria i Miličević uspjevali su u svome naumu da dobro zagriju prisutne, ali u trenutku kada je Kalkbrenner preuzeo DJ-pult, ostali su potpuno zasjenjeni. U prve redove nahrupila je i natiskala se sva ona masa ljudi tako da je izdaleka izgledala kao kakvo šareno more kroz koje se šire valovi i struje odaslane iz zvučnika. Bilo je nemoguće približiti se Kalkbrenneru i napraviti neku kvalitetnu fotografiju, a redari se u ovakvoj „ekstremnoj“ situaciji nisi usudili pustiti me bliže kako to ne bi izazvalo niz sličnih akcija isprovociranih mojim primjerom.
{youtube}NsCQcyK__nA{/youtube}
Dok su Aneuria i Miličević svirali nije se toliko primjećivao nedostatak u ozvučenju kluba, ali kada je Kalkbrenner pustio duboke i zahtjevne bas dionice svojih autorskih djela, zvučnici su počeli nedefinirano brujiti ne uspijevajući reproducirati ono što im je zadano. Tu sam malo posumnjao u epitet „legendarni“ kojeg sam nadjenuo klubu u prvoj rečenici ovog teksta i kojim se Ambasada Gavioli često opisuje.
Netom prije no što je Kalkbrenner započeo svoju zvučnu predstavu, otvorio se i mezzanine gdje su F. Sonik i Tomy Declerque puštali malo blažu glazbu koja je stvarala onaj predivni levitirajući osjećaj. Mezzanine je ipak bio nešto manje posjećen nego main floor kojem su samo za ovu priliku nadijenuli ime – Berlin Lounge.
{youtube}9n_Bq0rXDSw{/youtube}
Sve u svemu, party je bio zadovoljavajući u smislu posjećenosti i ponude, izvođača i gazbe koja se mogla čuti, a najviše radi atmosfere koju je stvarala genijalna publika prožeta onom rejverskom ljubavlju bez koje cijeli party ne bi bio tako dobar! Jedini manjak bio je loš zvuk – nevjerojatno, ali istinito!
