Dan poslije drugog dana Terranea

Koncertni venue s tri velika stagea i nekoliko manjih klupskih i prostora za partyje u za to prilagođenim hangarima i šatorima, zajedno s kampom i funkcionalnim velikim parkiralištem smješteni su na idealnom mjestu, u neposrednoj blizini obale i s pogledom na neposredno susjedstvo istočnog gradskog naselja Vidici.

Okupljanje publike započinje već u ranim popodnevnim satima kad je potpuno asfaltiran i betoniran prostor vojarne ugodno prohodan i pogodan za upoznavanje sa ostalim festivalskim sadržajima, poput nekoliko s ukusom smještenih i originalno opremljenih prehrambenih pogona, zatim rakijarnice i šankova s pićem, za koje, što je posebno ugodno iznenađenje, nasuprot uvriježenoj praksi sličnih tuzemnih festivala, nije potrebno posebno kupovati bonove.

Prvi nastup koji smo upratili dana otvaranja bio je onaj kantautora s bandom Chada Vangaalena. S dobrim preporukama ovaj Kanađanin predstavlja se nenametljivim zvukom na granici lo-fi produkcije, a žanrovski smještaju ga u područje indie-popa. Sve u svemu odličan uvod u sadržaj i ideju čitavog Terranea: nasuprot ljetnim veselicama tijekom kojih će ove godine Hrvatsku zaobići tek rijetki izvođač elektroničke glazbe, tj. svjetski party DJ, ponuditi program potpuno suprotan ideji bjesomučnog ljetnog clubbinga – svjež, originalan i glazbeno kvalitetan. Sudeći prema viđenome i doživljenome u prva dva festivalska dana malo je reći da je organizacijski tim u tome potpuno uspio. Terraneo se organizacijom, posjetom i sadržajem čini ne tek debitantskim pokušajem skupine entuzijasta za pokretanjem regionalne ljetne glazbene veselice, već dovršenim, zaokruženim i u svakom segmentu pobjedničkim projektom te vrste u Hrvatskoj. Čak zbog mnogih dodanih vrijednosti, pored samog odabira izvođača i glazbene ponude općenito, može se zaključiti kako festival već u svom startu konkurira zagrebačkom In Musicu i spomenutoj Harteri, dok ih oba u nekim bitnim segmentima kvalitetom i nadmašuje.

Prije svega lekcija koju šibenčani očitavaju svojoj konkurenciji sastoji se u dojmu POTPUNE NEPRIMJETNOSTI festivalskih struktura i ljudskih resursa zaposlenih u njegovim servisima. Sve od dobrodošlice, usluge osoblja na ulazu, na parkiralištu, do diskretnog i efikasnog osiguranja, zatim prodavača hrane, pića, merchandisea odvija se brzo, tiho i s ljubaznošću, bez potrebe za pravdanjem "obujmom posla" i sličnim originalnim domaćim navadama. Sve u svemu, koncept i izvedba Terranea ostavlja maksimalan prostor posjetitelju za svrhu s kojom je došao – zabavu i (sub)kulturni umjetnički užitak.

Poslije Vangaalena šaramo među dvama festivalskim pozornicama, Terra i Aqua stageom i uživamo redom u nastupima, prije svih koncertnom izvedbom Woven Handa koji je u srce Dalmacije donio teško američki obojan folk rock izričaj, dah divljeg zapada kombiniran s gitarskim teksturama američkog undergrounda prošlih desetljeća, nešto sporijim i ekspresivnijim zvukom izrazite atmosfere zasnovane na gitarskom feedbacku i analognoj klavijaturi, ovaj put s izostankom basista. Potom se upoznajemo s Destroyerom, još jednom kanadskom akvizicijom, čija se glazba zasniva na masovnoj upotrebi instrumenata u svrhu izgradnje zvučnog zida za melankoličnu temu s jakim utjecajem harmonija i melodioznosti osamdesetih.

Frank Turner Britanac je koji se poziva na djelo folk-punk kantautorske legende Billyja Bragga, a tijekom njegovog efektnog i snažnog nastupa uspjeli smo mu pridružiti još jednu folk rock referencu – onu brightonskih Levellersa. Odličan kontakt s publikom i nekoliko uspješnih koncertnih eksplozija dobrog i usviranog benda uveli su sve ispunjeniji festivalski ambijent u burnu glazbenu ljetnu noć.
{youtube}cv3yYDjsCCc{/youtube}

Baš u trenutku kad je publika pohrlila najvećem, Terra stageu poslušati prvog headlinera, britansku electro pop atrakciju La Roux. Oduševljenje činjenicom kako Šibenik koristi rijetku priliku ugostiti velika svjetska imena, netom sišla s MTV-ja i drugih najjačih globalnih medija iskazala je brojna domaća publika vrućom dalmatinskom dobrodošlicom. Međutim usprkos sjajnom i intrigantnom idejnom konceptu njihove glazbe (el. bubanj, dva syntha – setup koji neodoljivo podsjeća na ranije faze Depeche Modea, Soft Cella i sličnih) i izvedbi svjetskih hitova poput Quicksanda, In For The Kill i I'm Not Your Toy ostao je dojam nešto slabijeg i prilično kratkog live nastupa La Rouxa.  Najjači adut vokal Elly Jackson na velikoj je pozornici ostao slabašan i tanak, čak smo generalnog dojma kako su sve svirke na Terra stageu iz nekog razloga imale problematičan mutniji zvuk u odnosu na one s manjih Aqua i Aero stageeva. Na koncu prve večeri odličan energičan i zabavan nastup s širokim instrumentarijem i dvama vokalima odradio je bosanski Dubioza Kolektiv.
{youtube}c4VeNg1U964{/youtube}

Drugog smo dana nakon zagrepčana How Convinient te neobične eklektične eksperimentalne svirke bruklinških Liarsa ozbiljno slušanje započeli s nosivom atrakcijom, iznenađenjem čitavog festivala, sjajnim američkim outfitom Janelle Monae. Crnački neo-swing-R'nB-funk stroj predvođen sjanom vokalnom solisticom na tromeđi Raya Charlesa, Sade i Erykah Badu priredio je senzaciju nekolicini tisuća posjetitelja koji su imali sreću nazočiti ovoj vrhunskoj glazbeno – plesno – teatralnoj fešti u režiji kanzaške skupine koja je u jednom trenutku na sceni izbrojila 18 genijalnih i fantastično usviranih duša. U jednom im je trenutku pošlo za rukom u režijeske svrhe posjesti čitav auditorij na pod – to su uspjeli u trenucima kad bi utihnula naprosto navijačka euforij koju su izazvali kod publike svojom fantastičnom svirkom i bogatim scenskim nastupom nabijenim humorom i plesom. "Glazba je zvonka radost" čitali smo u udžbenicima glazbenog odgoja u osnovnoj školi, a Janelle Monae sa svojom ekipom potrudila se podsjetiti nas tome na najizravniji i najljepši mogući način.

Mogwai je kultni band koji je i ovaj put uspio okupiti brojne poklonike, od kojih su mnogi pohrlili u Šibenik baš radi njih. Svojom hermetičnom i moćnom, bučnom i emotivnom post rock izvedbom oduševili su vjernu publiku, dok su još jednom podsjetili ostale zbog čega je ovaj instrumentalno izraziti glazbeni žanr mnogim drugima teže probavljiv. Headlineri druge večeri, vjerojatno najozbiljnija i najobuhvatnija svirka do tog trenutka na festivalu bila je ona The Nationala, iznimno uspješne indie rock skupine koja je u relativno kratko vrijeme priskrbila sebi globalno prepoznavanje i slavu. Svirka the Nationala bila je užitak svima, budući se zasniva na neposrednom i slojevitom umjetničkom izričaju prihvatljivom svima koji znaju uživati u glazbi u koju se vjeruje, koju se proživjelo i na kojoj se radilo. A onda je na Aqua stageu nastupilo najuzbudljivije gostovanje prvih dva festivalska dana na Terraneu. Kanadski trio Crystal Castles već godinama izaziva kod publike i kritike zbunjenje i sablazan, oduševljenje i prezir. Međutim voljeli ili ne naprosto nepristojno beskompromisno muziciranje čvrstog, živom rukom na bubnju odsviranog klupskog electra u podlozi arsenala elektroničkih instrumenata jedinog producenta i instrumentalista u bendu te ženskog vokala do neprepoznatljivosti izobličenog procesorima svih vela, u zaokruženom proizvodu nečega sasvim novog, nekakvog klupskog elektroničkog punka trija iz Toronta jedno je sigurno: kanađani su priredili publici na Terraneu jedinstven, kratak i eksplozivan te naprosto ekstatičan glazbeni doživljaj. Crystal Castles su revolucionari koji prave nečuvenu i iskrenu plesnu elektroničku glazbu. Karizmatična pjevačica Alice Glass svojom scenskom agonijom izaziva empatiju kakvu smo nekoć osjećali na koncertima Nirvane, uvlačeći nas u svoj bučni i prelijepi unutarnji pakao. Sve u svemu na Terraneu su Crystal Castles priredili izvanrednu katarzičnu elektroničku seansu s vrhuncom u cover hitu "Not In Love" za koji im je na snimci svoj vokal posudio i legendarni Robert Smith.
{youtube}qC1NVJR5CVs{/youtube}

Noć smo zaključili stisnuti u šatorskom partyju uz Dj Reu. Festival se nastavlja. Nazdravlje i hvala svima. Čista petica za Terraneo!