Izvještaj sa otvaranja Membrain festivala na Martinskoj
Membrain, najveće underground okupljanje bass scene u idiličnom ozračju Šibenika ove godine je zasjao u novom ruhu.
Kao dio projekta Martinska Šibenik, Membrain Festival je ove godine promijenio svoju lokaciju sa plaže Minerska na nekadašnji kamp na Martinskoj, te zasjao u predivnoj novoj maloj oazi dobrih vibracija, nasmijanih lica i nemilosrdnih bass linija.
Photograph by Kyle Edwards
Prvi dan je započeo kako to uvijek i ide laganom vožnjom prema samom festivalu. U društvu tri vesela Nijemca koji su u zadnji tren uskočili u vozilo za smjer Šibenika uputili smo se prema jugu Hrvatske. Nakon nekoliko sati stižemo na lokaciju i sve najave i izvještaji sa Seasplasha, Regiusa, te Noxa koji su također dio projekta nisu nimalo lagali sa opisom nove festivalske destinacije u srcu Dalmacije. Opušteni ljudi, slažu šatore, lagani žamor govora, ponegdje se već zvučnici pale, te čeka početak samog festivala.
Noć je počela lagano, svi su se pomalo izgubili u naglom padu mraka, no ugodan raspored klupica sa stolovima, te razmaci između stageva je napravilo pravu malu obiteljsku atmosferu po kojoj je naravno Membrain i prepoznatljiv. Dok smo se malo izorijentrali gdje nabaviti tokene za piće i hranu, već smo se bili pozdravljali sa poznatim licima na prostoru, od šanka pa do samih stageva. Kao što sam i spomenuo festival daje vibru inkluzivnosti i nenasrtljivosti gdje izvođači i posjetitelji, te svi koji sudjeluju u organizaciji i vođenju festivala sjede zajedno, pričaju, razmjenjuju ideje i generalno uživaju u laganom povjetarcu koji se spustio nakon nemilosrdne vrućine dana.
Noć smo počeli na The Docks gdje su lagani zvukovi indijskih citri u elegantnim elektroničkim aranžmanima zagrijavali ljude za dugu i plesnu noć. Main stage je definitivno bio definiran nastupom DRLa, te ILL Trutha, no moj osobni pobjednik noć je bio Lyceum. Čovjek koji je svoju viziju sistematki i bez imalo isprika podijelio sa publikom koja se svakim novim tonom samo povećavala i sa sve više entuzijazma plesala uz ritmove, pa iskreno ne znam čega, ali je definitivno bilo za ne propustiti čak i na kratki dio noći koji sam proveo na drugom stageu, jer ipak main je i dalje zvao nakon što se DRL prepustio nešto nježnijim tonovima liquida nakon nemilosrdnog vala topline izazvanim dubokim setom.
MC Gusto je radio dobar posao tijekom noći, no po mom osobnom feelingu u dijelovima malo pretjerivao, te unutarnjim glasom moljen da malo i stane sa konstantnim bacanjem rima preko sirovih synthova koji su se izmenjivali na Sound Systemu. Ipak veliki dio noći proveli smo upoznavajući nove ljude, družeći se, te igrom slučaja uspjeli uhvatiti i glavne krivce Membraina, Davora Dedića i Igora Bergama.
Oboje vidno umorni, ali svejedno zadovoljnih lica kažu nam kako je tokom noći prošlo čak 400 tinjak ljudi (uvelike veća brojka od prošlogodišnjih 250-300 kroz tri dana), te najavljuju još veće ludilo drugog dana, kada stageve preuzimaju Boye Audio iz irske i Samurai Music. Sve u svemu pobjednički prvi dan koji samo kao najava onoga što nam se sprema u sljedeća tri dana pokazao nam je svu raskoš i divotu ne samo Memerbaina, već i same lokacije Martinske koja kao dodatni efekt ima divan pogled na Šibenik i more koje samo čekamo da se bacimo u njega.
