Kako je protekla reanimacija fabrica?

 

Fabric je rasprodao prvu večer koja označava njegovu reanimaciju na sceni nakon ritualne žrtve jednog podija birokraciji pod krinkom zabrinutosti za plesače. Nakon peticija, rasprava, Go Fund Me kampanja, kompilacija, individualaca koji su u znak protesta 24 sata plesali ispred zatvorenih vrata, poziva gradonačelnika da se nađe rješenje… Nakon svega ovoga ocrtane su linije strožeg ugovora koje bi zadovoljile argumente vladajućih pod kojima je klub inicijalno i zatvoren i omogućile onima ravea gladnim da klub ostane otvoren. 

 

Reporterka Kashmira Gander zatekla se tako na noći otvaranja koja je rasprodala sve karte za tajni lineup i prenijela dio atmosfere s noći koja označava novo poglavlje u povijesti kluba.

 

U pola dva ujutro u ogoljenoj prostoriji ciglenih zidova uz zvuke Chaseova i Statusova beata u šumi crvenih i plavih LED-ica party je bio na vrhuncu stvarajući golemu crvotočinu tijela koja su bjesomučno skakala i zabijala se jedna u druge usred floora. Fabric je ozbiljno shvatio svoju ulogu svjetlonoše i onoga koji će nastaviti pumpati krv noćnim venama londonskih ulica.

 

Otvorenje je poslužilo kao presjek duge tradicije britanske klupske scene u svoj svojoj multikulturalnoj žanrovskoj varijabilnosti. Simbolički je otvorenje u petak potegnulo na tradiciju i fabriku iznova postavilo u pogon uz zvuke drum and bassa i prljavog grimea. Progresija večeri išla je u sve tamnije, dublje i progresivnije zvučne prostore. Nakon grime seta Dj Sir Spyra, uletio je jungle veteran Dillinja koji je nakrcao sobu dva do vrha i prepustio je industrijski teškom Ed Rushu, da bi zatim Sam Binga isprepleo grime, garage, dance hall i sinkopiranu buku uz bass bombe. Tu su bili i MC-ji SP:MC, Mantmas i Jakes, neopjevani heroji duba koji su noć učinili autentično britanskom.  Ekipa je bila raznolika, jaz među generacijama zapunjen je glazbom i jedni do drugih plesali su neki novi klinci i oni koji su na ovom podiju proveli studentske dane, autohtoni Londončani i oni koji su došli sa svih krajeva svijeta u realnosti podržati ono za što su se borili peticijama i donacijama, nije bilo razlike, ovu večer postojala je samo jedna nacionalnost – svi su bili jednostavno Fabričani. 

 

U svijetu divizivnih politika i demagogije, u svijetu gdje neprekidno živiš na marginama nečega što odvaja "nas" i "vas", mjesta kao fabric su mnogo više no mjesta za ples i uživanje u glazbi. Ona su inkluzivni prostori slobode i ljubavi na kojima ništa izvan ljudskog nije važno, i čak ni ekstenzivne pretrage, fizičko prepipavanje i pregledavanja torbi, uz nekoliko izraza nezadovoljstva na ovu policijsku državu u malom, ipak nije stavilo mrlju na večer otvaranja. Dobro došao nazad fabric!