Miljun ljudi plesalo u ritmu elektronike na ovogodišnjem Street Paradeu
Došao je i taj dan. A ekipa ga je bome željno iščekivala. Vrijeme je za najveći, najšareniji i najrasplesaniji festival elektroničke glazbe na svijetu, a domacin mu je Zurich
Točno u 13h čuje se prvi beat i to na najjače, pri čemu ti cijelo tijelo protrne kao naznaka da je sve oko tebe realnost i da te trzne iz "sna". Kiša nam je u početku pokušala pokvariti planove, ali zapravo je time dodatno nabrijala prisutnu ekipu.
A oko 14h, taman kad kreće povorka Lovemobilea, kiša je stala i prepustila svoje mjesto suncu. Nasmijana lica, šarene odjevene kombinacije, multinacionalna ekipa, vrhunska organizacija i emocija najviše energetske razine, ljubav, je u zraku.
Kamioni prolaze, stilovi glazbe se mijenjaju, ekipa se gubi u masi, ali ima jedna konstanta u svemu, a to je ljubav u zraku. To osjeti ptica u zraku i kukac na stablu, a bome i riba u vodi. Svi smo tada jedno, a tako i treba biti. Nema tužnog pogleda, namrgođenog lica, nabrijanog pojedinca…jer svi plešu kao jedno i tvore čarobnu atmosferu koja te u potpunosti obuzme. I najjači tada puste suzu radosnicu 🙂
Sunce se polako sprema na počinak, ali festival postaje sve luđi, jer noć unosi dodatni naboj. Nismo se ni okrenuli, a festival je prošao. Uz ovogodišnji moto "I wish" želimo tom festivalu još puno obljetnica. Počeo je kao demonstracija koja slavi ljubav, mir i toleranciju, te prve godine okupio oko tisuću ljudi, da bi danas, 30 godina kasnije, okupljao i do milijun ljudi s istim ciljem.
7 stageva, 200 DJ-eva, 29 lovemobilea i barem toliko nacionalnosti, svih vjeroispovijesti, bez obzira na boju kože i odabira željene rupe, odlaze na počinak i tek tada počinje san. Do tada je sve bila realnost. Usprkos službenoj brojci od 920 000 posjetitelja, događaj je prema izvješću policije prošao mirno. Ljubav je kriva za sve, hhh.
Do neke druge prigode, ostanite mi zdravi, vedri i rasplesani. Vaš MB
Za kraj, evo i komentara mojeg suputnika.
Jezero, scene, kamioni, glazba i atmosfera su jako dobro ukomponirani i baš cijeli grad vibrira dok se krećeš. A kad se zaustaviš na jednom stageu koji ti se sviđa, doslovce čuješ samo taj stage i to mi je bilo fascinantno.
Mali minus je kretanje od stagea do stagea, a mislim da netko tko je prvi put ipak želi doživjeti čim više od svega što festival nudi pa je kretanje neminovno. Da su postojali nekakvi improvizirani koridori koji bi služili samo za kretanje i bržu fluktuaciju ljudi, to bi mi zaokružilo cijeli festival na čistu peticu. Ali sve u svemu, nešto što bi se trebalo uživo iskusiti barem jednom u životu.
