Tada je,
u praskozorje techno pokreta devedesetih, svoja vrata otvorio legendarni
višeetažni klub “Ministry Of Sound“ u Londonu. Legenda o “Ministry Of Sound“ ide ovako nekako…
Sagrađen
na mjestu napuštene autobusne garaže u ulici 103 Gaunt Street, blizu podzemne stanice Elephant&Castle,
pod scenografskim nadahnućem newyorških “pećinskih“ house klubova, “Ministry Of Sound“ je prve večeri imao samo tri stroboskopska svjetla i prijeteća vrata nalik zatvorskima,
alkohol se nije točio, a nastupali su opskurni techno i house DJ-evi iz Chicaga. Ali, zvuk…
Zvuk je već onda bio nešto posebno. Temelji su postavljeni i usmena predaja se počela širiti da su londonski ljubitelji elektronike dobili specijalan klub u gradu.
Snaga 140 decibela Bio je to
prvi klub s jednom etažom sagrađenom isključivo za izuzetnu kvalitetu i snagu zvuka. Ostalo je povijest. “Ministry Of Sound“ ili kraće MOS, danas nije samo “London’s No.1 Dance & House Club“,
nego i najzvučniji klub u Europi i svijetu, u svakom smislu.
S jedne strane,
golema popularnost kluba omogućila je brendiranje i pokretanje istoimene
diskografske etikete “Ministry Of Sound“ na direktnoj valnoj liniji s Ibizom i Miamijem, zaslužne za
neke od najboljih godišnjih kompilacija unutar uže ili šire elektronike (kolekcionarima osobito preporučujemo 2001. i 2002.). S druge, vlasnicima je dala za
pravo da (p)ostanu “connoisseuri“ elektroničke glazbe i educiraju publiku dovodeći u goste dovode inovatore i eksperimentatore kakvi su
Paul Oakenfold, John Digweed, Hernan Cattaneo… radije nego komercijalne DJ-eve.

Konačno, omogućila je postavljanje nagrađivanog,
najglasnijeg klupskog zvučnog sustava na svijetu od 140 decibela (!!!) koji pumpa muziku prodirući i iz podova. Ilustracije radi,
140 decibela je usporedivo sa zvučnom silinom obližnjeg zrakoplova u polijetanju ili pucnjem iz visokokalibarskog oružja pokraj uha onako kao kad je Robert Patrick ispalio metak Stalloneu tik pored glave u “Coplandu“,
dakle blizu permanentna oštećenja sluha. Na 150 decibela slijedi puknuće bubnjića.
MOS pod mus Upozorenje u vidu plakata na ulazu u centralnu prostoriju kluba o “prekomjernom stupnju glasnoće“, ili engleski
“caution: excessive sound levels“, nije zezancija i neki trik ekstra publiciteta radi.
Moglo bi se staviti i upozorenje za epileptičare s obzirom na opčaravajući “light show“ podatan za napadaj(e), no esencija kluba ipak je
zvučna slika kakva se nigdje drugdje ne može osjetiti, zbog čega cijena upada i zapada gotovo 30 funti.
U “Ministry Of Soundu“
ozvučenje je stadionsko, otprilike kao da je “Ultra“ s “poljudske ljepotice” preseljena u klub.
Zvuk je na takt do dva od probijanja zvučnog zida i osjeća se u čitavom tijelu, ne samo ušima.
On kreće od vaših peta i polako se penje prema gore do srca koje žari i preskače u otkucaju basa.
{youtube}ZRCFGLSXUFY{/youtube}
Neki stariji partijaner mogao bi
dobiti srčani udar ukoliko se čitavu večer odluči zadržati u srcu kluba, tako da je dobro imati sa sobom trezveniju pratnju, nekoga tko će vas odvratiti da baš cijelu noć provedete na tom mjestu, pa makar tamo nastupao progresivni Cattaneo
s kultiviranim čitanjem techna/housea/trancea i maštovitim eksperimentiranjem u njihovoj zvukovnosti kao na remiksu “Are You Awake?“ Kevina Shieldsa sa soundtracka “Izgubljenih u prijevodu“.
No, u svakom slučaju “jednačenje po zvučnosti“ u “Ministry Of Soundu“ je još uvijek nevjerojatno i kad ga iskusite treći put u životu.
Stati nasred “excessive sound levelsa“ i prepustiti se podrhtavanju po Richteru u punom jeku više je od klupskog iskustva –
ekvivalent imerzivnom trodimenzionalnom doživljaju izvan ovoga svijeta u zvučnom smislu. Svaki pravi “clubber“ i partijaner trebao bi jednom posjetiti “Ministry Of Sound“. MOS je pod mus.
Izvor: Marko Njegić / Slobodnadalmacija.hr