Reportaža: Dugogodišnja partijanerica posjetila party meku Ibizu i Kappa Futur festival

Više od 10 godina pratim kako domaću tako i inozemnu glazbenu scenu, redovito posjećujem najveće europske klubove i festivale (Time Warp, Awakenings, Hyte, Bonusz, Sziget, Exit…), provodim sate tražeći kvalitetnu glazbu te rado čitam glazbene časopise. Kako sam starija, svake godine želim nešto više pa sam ovoga ljeta posjetila čudesnu Ibizu u Španjolskoj. Omiljeno mjesto partijanera gdje se svakodnevno nudi mnoštvo raznih glazbenih poslastica.

Odmah prvi dan umjesto odmora nakon putovanja, otišla sam u jedan od najvećih klubova, ‘HI Ibiza’. Iako jedan od “mlađih” klubova otoka, program koji nudi te ogroman prostor na tri kata i dva floora, primamljiv je ljudima različitih ukusa. Tu noć na rasporedu je bio ‘Bodyworks’, nova rezidencija ovog kluba koju su otvorili Solardo i Camelphat s Fisherom. Atmosfera je bila odlična, mješavina više žanrova držala je znatiželjne posjetitelje rasplesanim do jutra. Smatram da je ‘Bodyworks’ novo omiljeno mjesto ljubitelja dobrog house-a te će se održavati svakog utorka u istome klubu.

Nakon odlične prve noći i malo odmora, drugu noć odabrala sam klub ‘DC-10’ smješten u blizini zračne luke, najpoznatiji po dnevnim partijima ponedjeljkom, imena Circo Loco. No bila je srijeda pa su rezidenti party serije ‘Paradise’ ugostili Jamie Jonesa, Paco Osunu, Eats Everything i majstora live nastupa Matadora. Bila je to ugodna, ritmična, plesna atmosfera.

Treću noć imala sam ulaznicu za event malo tvrđeg zvuka, što me opet vraća u ‘HI Ibizu’. ‘Afterlife’, rezidenciju poznatog talijanskog dua Tale of Us koja svaki četvrtak ugošćuje velika imena današnjice. Osim njih, svirali su Ame, Recondite, Ae:ther, Amelie Lens, Len Faki, Fjaak i Oostil. Najviše me se dojmio set rezidenta berlinskog Berghaina, Lena Fakija koji nikad ne razočara pa je tako i sada bio dinamičan, konstantno razvijajući te bez gubitka vibre. Tako završava moj noćni provod na Ibizi.

Tropski otočni povjetarac, toplo more, priroda divlja i slobodna te nevjerojatni zalasci sunca ostat će mi dugo u pamćenju. Iako pomalo tužna napuštam ovaj poseban otok, istovremeno sa uzbuđenjem krećem u Torino, ogroman talijanski grad gdje me već druge godine zaredom privlači veliki Kappa Futur Festival.

Ipak, prije polaska, na krcatom aerodromu susrećem se sa simpatičnom Amelie Lens koja je bila na istom letu kao i ja. Imala sam priliku družiti se s njom i razmijeniti dojmove o svirci na Ibizi te o nadolazećem Kappa Futur Festivalu gdje je trebala svirati samo prvi dan, no zbog bolesti Koreanke Peggy Gou organizatori su je zamolili da odradi set i drugog dana. Unatoč prepunom rasporedu, Lens je odlučila pomoći i svima nam ostavila dobar dojam. Nakon 2 sata stižemo u Torino, vibrantan grad s fascinantnom lokacijom festivala Parco Dora, 4 velike pozornice i moćnim lineup-om koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Prvog dana bacam uho na bivšeg člana velikog Deep Disha, vlasnika Grammya danas poznatijeg kao Dubfire. Odmah nakon njega DJ pult preuzima nezaustavljiva Amelie Lens i s visoko energičnim setom pokazuje zašto je na drugom mjestu liste “Most festivals played in 2018.” Stage zatvara boss Carl Cox i s odličnim setom od 2 sata tjera posjetitelje da plešu zbog ekspresije, ne impresije.

Drugi dan na visokih 35 celzijevaca dodatno se zagrijavam uz zvukove bivšeg sound inžinjera Enrica Sangiuliana, a kasnije s oduševljenjem plešem na beskompromisan i tvrdoglav techno pribrane belgijanke Charlotte de Witte koja set završava odličnom trakom Cherrymoona – The house of house. Nakon toga žurim na najveću pozornicu prepunu plesača željnih brzog ritma, gdje na oduševljenje svih nas stiže vlasnica TRIP recordsa, karizmatična Ruskinja Nina Kraviz. Kako kod nje nikad ne znaš što očekivati, uvodni dio seta pratili smo neznajući što slijedi. No ovaj put se odlučuje za mješavinu dobrog, starog acida i psy trancea pa je ubrzo usljedilo ludilo od strane publike. Slušala sam je mnogo puta uživo pa ću osim seta na Kappa Futur Festivalu izdvojiti i nastup na ovogodišnjem Awakeningsu kao i na Sea Star Festivalu u Umagu. Za kraj drugog dana imala sam priliku čuti uvijek originalnog i jednostavnog, gospodina Richie Hawtina.

Točno u ponoć uputila sam se na službeni after party festivala u jedan od najboljih klubova grada 'Q35', gdje je nedavno nastupila i naša domaća techno diva Insolate. Kao šećer na kraju ovog party maratona sa zadovoljstvom sam po prvi puta slušala misterioznog, strastvenog techno manijaka I Hate Models. S umjetničkom linijom koja se temelji na izražavanju melankolije i intenzivnih emocija, njegovu glazbu može karakterizirati obračun između ljubavi i mržnje, tame i svjetla.

Prezadovoljna, s uzbudljivim doživljajima i ispunjena novim glazbenim znanjem mogu reći da je ovo bilo još jedno nezaboravno plesno iskustvo gdje tisuće veselih ljudi, kao i ja, sve što žele je, nikad ne prestati plesati.

Piše: Tina Ladić