Reportaža sa 30 godina Time Warpa: The Truth is on The Dancefloor!
Došlo je vrijeme za još jednu godišnjicu. I to opet 30-tu. Ali ovaj put je riječ o legendarnom indoor festivalu Time Warp u Mannheimu.
Dan sam započeo u muzeju Reiss-Engelhorn gdje se održala besplatna multimedijalna izložba povodom spomenute godišnjice. Izložba prikazuje povijest festivala kroz fotografije i filmove na 25 ekrana te prati put Time Warpa od njegovog početka 1994. godine do globalnog fenomena elektroničke glazbe.
Festival se održao u petak i subotu, a s obzirom da više volim after party uzeo sam sunday morning ulaznicu koja vrijedi od 5 ujutro do 14h popodne. Alarm mi je prekinuo predivan san, ali nema vaze, nastavit ću ‘svoje snove’. Nakon vruće kave, obilnog doručka i hladnog tuša, odlazim na festival. Došao sam u 7 ujutro i ostalo mi je 7 sati partijanja uz šaroliki lineup.
Festival ima 6 floorova pri čemu imate i ‘slatke brige’ jer si trebate složiti timeline s obzirom da su mnoga zvučna imena u istom terminu. After party sam započeo na flooru 5 uz legendu Belevilške trojke, gdje je Kevin Sanderson predstavljao svoj koncept E-dancer. Bome me lijepo uveo u događaj s obzirom da je svirao detroitski techno koji mi je upumpao krv u svaki dio tijela. Za kraj seta pušta remiks “Good Life” i suza radosnica je potekla niz obraz. San se nastavlja…
Nakon njega, floor preuzima Golfos (iliti Denis Cruz b2b Pawsa), ali im se pridružio i Seth Troxler, tako da je to bio trostruki back to back. Sva trojica bacaju svoje tech house hitove na floor, a uz odličan sound sistem i popratne vizualizacije koje oduzimaju dah, masa je kao u predivnom snu. Štrikam na njihove hitove dok čekam u redu na ulazu prema flooru 4 (on je ujedno povezan s floorom 5). Ulazim na famozni floor 4 od SWR televizije gdje svira jedan jedini, neponovljivi, Laurent Garnier.
To je DJ koji je od početka festivala zadužen za zatvaranje četvrtog floora. Čovjek zna znanje, jer miksa house/funk/breakbeat/downtempo s izlazima u techno kao od šale i pri tome nas neprestano drži na uzici. Ljudi oko mene kao da su zamrznuti u vremenu, jer svima je ogroman osmijeh na licu, kao da im je to Laurent ugravirao tijekom seanse. Već je 10 ujutro, a sunce podiže ionako uzavrelu atmosferu. U trenutku kada je pustio svoj hit “Crispy Bacon” na flooru je nastala totalna pomutnja. Svi se osjećaju kao dotična pjesma, masnoća im se topi s tijela, ali usporedno s time ispuštaju se i najsočniji sokovi, jer hormoni sreće iskaču iz tijela. San se nastavlja…
Nakon kratkog odmora, odlazim na floor 3 gdje nas dočekuje četverostruki back to back u režiji Marca Carole, Jamie Jonesa, Stivie Marthineza i Seth Troxlera. Set možda nije bio toliko fluentan, ali je bio pun oduševljenja. Kao da se natječu tko će pustit bolju stvar i poslati masu u što veću ekstazu. Sve što je lijepo kratko traje, tako da mi je i after proletio u tren oka. San je prekinut…
S željom da mi je tako svaki dan, odlazim iz grada pun dojmova i uspomena koja nikada neće izblijediti, jer ipak, bio je to ‘predivan san‘ koji smo svi zajedno ‘budno sanjali‘. Do nekog sljedećeg izvještaja, ostanite mi zdravi, vedri i rasplesani 🙂
Idući event u njihovoj organizaciji je po rasporedu 3. i 4. kolovoza u Frankfurtu pod nazivom Love Family Park, a zatim slijedi nama dobro poznati Sonus festival koji se održava na našoj obali od 18. do 22. kolovoza, pa tko voli nek izvoli 🙂
S dubokim poštovanjem, mali Mato i vama želi predivne snove!
THE TRUTH IS ON THE DANCEFLOOR 😉
