SUNceBeat8 za glazbene hedoniste
Kada čujete pojmove soulful house, disco, deep, afro house, garage i uz to dodate publiku koja je 90% iz UK, na pamet vam pada samo jedno mjesto, Tisno.
Dijelom na obali, a dijelom na otoku Murteru, Tisno broji tek koju tisućicu stanovnika, ali ono što je karakteristično za ovo mjesto je što ima jako veliko srce koje svake godine privlači sve veći broj zaljubljenika u duh, tijelo i dušu, odnosno u house glazbu.
Pretprošloga vikenda, u Tisnome, na lokaciji The Gardena održao se festival SunceBeat, jedan od brojnih koji će se ovoga ljeta smjestiti u ovo simpatično mjesto. Sa pretežito starijom publikom, među kojom sam ja sa svojih 25 godina bio među najmlađima, ovaj festival će jako brzo uči u vas i odmah ćete ga zavoljeti. Publika koja prati organizatore, došla je ovdje sa velikim iskustvom, sa velikim znanjem prema glazbi koja je razmahala svakoga tko se našao ispred nje, također imaju veliku dušu i ritam za nju. Već na samom ulasku u The Garden, osjećate toplu atmosferu, a tek kada upoznate ljude koji se tamo nalaze, shvaćate kako je ovo posebno mjesto. Topli ljudi sa kojima je lako komunicirati, koji nisu nikada zahtjevni, osim kada naručuju hranu i traže uvijek bez salate ili dobro spečena jaja, ovaj festival su donijeli na visoku razinu. Svojom dušom i tijelom, način na koji se užive u muziku je toliko stvaran da ti je odmah toplije oko srca.
Tijekom dana se možete odmarati na plaži uz pokoji koktelčić, brčkati se u vodi, da bi kasnije kada bude vrijeme za to zaplovili morem gdje ćete na 4 sata plovidbe biti okruženi samo morem i otocima koje vidite u daljini, a sve to u znaku boat partya. Ukoliko se ipak odlučite sačuvati energiju za noćni ples, razmislite prije da u 7 dana trajanja festivala barem jednom stanete na brod i okušate se u plesu na vodi. U jednom od broda na kojemu sam se ja našao za pultom su se izmjenjivali Mark Stone, David Bailey i Sandy Rivera.
Četiri sata plesa na moru, izgledalo mi je da prolazi jako brzo, ali sve to zato jer uz ljude koji su samnom ljuljali brod stvorena je odlična atmosfera, a i znate sami da kada se nađete u takvoj situaciji da vam vrijeme prebrzo proleti da se zapravo jako dobro zabavljate. Jednom kada staneš na brod zaboravljaš na sve i tvoja zabava kreće. Ono što na brodu možeš vidjeti su sretni ljudi koji pjevaju stihove na gotovu svaku pjesmu koju im pustiš. U kojoj žene u svojim 40-ima pa i 50-ima iz petnih žila pjevaju house klasike koji su bili glavna tema ovog boat party-a. Posjetitelji doslovno daju svu svoju dušu na svaki beat glazbe sa namjerom većeg užitka.
{youtube}9Kd4AKKSn4w{/youtube}
Nedjelja navečer, bila je rezervirana za Barbarella's i ''trio fantasticos'' kako bi ih mogli nazvati. Mjesto za pultom djelili su Detroit Swindle, Delano Smith i Kerri Chandler. Kada uđeš u klub i prvo ugledaš veliku disko kuglu koja visi u zraku, zajedno sa ugođajem koji nađeš tamo, jasno ti je da je ovo mjesto i više nego dostojno svojeg mjesta među Top 100 Clubs by DJ Mag (#34). Detroit Swindle započeli su tu večer i doslovno ju rasturili ostavljajući dojam da će ovo biti jedan od ''highlighta'' festivala. Delano Smith se pobrinuo da svojim deep house setom direktno iz Detroita dodatno rasplamsa vatru u Barbarelli. Za šećer na kraju pobrinuo se Kerri Chandler, svojim setom samo još više podsjeća publiku kako house glazba ima dušu i kako će ju uvijek imati, ako ništa dokle ju god Kerri pušta. Njegov live set u kojem se se ''igra'' remiksirajući trake različitim synthovima direktno na mjestu svojim jedinstvenim stilom bio je puni pogodak za uljepšavanje večeri svakoga tko je dočekao izlazak sunca u Barbarelli.
{youtube}kLiZ9iEy6yk{/youtube}
Ponedjeljak je donio i malo drame, oluja se spustila nad Tisno i odlučila na koji set prekinuti muziku. Nakon kratke stanke, vrijeme se smirilo i polako vraćalo ljude na plesnjak koji su pripremali Peggy Gou i Satoshi Tomiie, dok je sa druge strane u Olive Grove-u Terence Parker u live izdanju bio zadužen za razgibavanje kukova. Jedinstvenim selekcijama u kojoj Peggy Gou iz raznih kuteva house-a skida prašinu sa classica tog žanra i vraća stariju publiku u njihove mlađe dane, zagrijalo ih je i više nego dovoljno prije nego je veteran Satoshie Tomiie zasjeo na pult s kojega se nije skidao sljedeća dva sata. Hipnotički groove donio je iz svog rodnog Japana i pokazao kako to radi stara garda. Na Olive Grove-u, Terence Parker svojim afro soulfulicama bio je primamljiv publici koja je njegovo uživanje u setu shvatila jednako ozbiljno i na isti način uzvratila dok ste iz zvučnika slušali zvukove jazza, housea sa njegovog novog albuma kojega sprema izbaciti poslije ljeta.
{youtube}18jTjrBwqFA{/youtube}
Bilo koji stage da odabete tijekom festivala organizatori za svoju posebnu publiku pripreme baš ono u čemu znaju da će najviše uživati. Uz sve to imate bonus jer se nalazite uz more i bilo dan ili večer svježi miris u zraku uljepšat će vam boravak ovdje i bit ćete raspoloženi za ples. Ova oaza mira u kojoj publika jako cijeni svaki sadržaj festivala i zaista zna uživati u glazbi tko kog da se nađe za pultom neka bude vaš odabir za slijedeću sezonu.
Piše: Filip Tisak