10 golijata elektronike za koje moraš znati!

 

Ne puštaš telefon iz ruke i orgijaš u gomilanju kratkih sličica tuđeg života ili mozaičnog karaktera informiranja poznatijeg kao "o svemu pomalo, ali o ničemu duboko". Jasno je da rijetki imaju luksuz u hiper svijetu uzeti si vremena za sebe, uzeti dane, tjedne i mjesece da prouče nešto što toga trena nema nikakve pragmatične svrhe. 

 

Tako je i formula za pjesme i trake srezana na magičnih tri i pol minute koliko prosječni slušatelj ima vremena posvetiti jednom pojedinom umjetniku. No nekolicina zabacuje glavu i smije se konzumerističkoj logici u lice majstorski slažući maratonske trake. Nije važno traju li 18 minuta ili jednako toliko dana, koncentrirani su na rast i razvoj, na to da te uzmu za ruku i povedu te na putovanje, a ne samo da ti otvore vrata i zatim ih zalupe pred nosom. Lista niže nikako neće obuhvatiti sve najduže trake svih vremena jer bismo tada morali debelo proširiti njihov broj i žanrovsku pripadnost pa samo se za sada koncentrirali samo na najkvalitetnije maratone elektroničkog.

 

Thom Yorke, “Subterranea”

Trajanje: 18 dana

 

S 482 sata ovo je službeno najduža traka ikad načinjena. ujedno je korištena i kao soundtrack izložbe The Panic Office umjetnika Stanleya Donwooda koja je postavljena prošloga proljeća u Sydneyu. Momci su se upoznali na faksu, a Donwood je kasnije postao tip odgovoran za vizualni identitet Radioheada. Čitava Subterranea izvedena je na 18-dnevnoj izložbi koja je sadržavala preko 5000 izložaka. Glasnoća je varirala od tihog do zaglušujućeg i ni jedan zvučni moment se nikada nije ponovio dva puta. Nikada nije bila izdana tako da postoji samo kao sjećanje onih koji su posjetili izložbu.

{youtube}Da3q2RG6O04{/youtube}

 

Oneohtrix Point Never, “Sticky Drama” (Four Tet Extended Version)

Trajanje: 60 minuta

 

Jednosatni remix uzet je s posljednjeg LP-a Daniela Lopatina "Garden of Delete" koji je uživo streaman iz londonskog Barbican Thetre. U partnerstvu s Boiler Roomom snimljen je na lokaciji u ovom najvećem umjetničkom kompleksu u Europi i inkorporiran kao dio 72-satnog emitiranja. U samoj traci našli su se elementi minimalizma, hyper grungea i jednostavno… tišine. Ne postoje planovi da remix ikada bude službeno izdan.

{youtube}YWXz44oqZiI{/youtube}

 

Ricardo Villalobos, “Fizheuer Zieheuer”

Trajanje: 37 minuta

 

Villalobos je neokrunjeni kralj produženih mixeva. Playhouse vinilka iz 2006. (čija svaka strana traje 37 minuta) postavila je standarde za naredne produžene mixeve pa je tako uslijedio Shackletonov “Blood on my Hands” s 18 minuta i DJ Pierrov  “What Is House Muzik?” koji je dobio preradu od 32 minute.

{youtube}H8_BAoVwoaM{/youtube}

 

Manuel Göttsching, “E2-E4″

Trajanje: 59 minute, 35 sekunde

 

Manuel Göttsching njemački je producent pionir i osnivač legendarne njemačke krautrock grupe Ash Ra Temple. Sa svojim elektro zvukovima “E2-E4” je produciran 1984., ali slušate li ga danas vrlo ga lako možete zamijeniti za nešto sasvim moderno. Mnogi upravo ovu traku navode kao jednu od stupova suvremenog techna koja je utjecala na umjetnike poput Villalobosa i Basic Channela. Dubfire je za nju napomenuo kako je jedna od "najboljih komada elektronike ikada načinjenih", a nedugo nakon izdavanja postala je himna Ibize koja je tek zadobivala svoj zamah i počinjala graditi današnju reputaciju. Autor sam je rekao da nikada nije očekivao da će ovo biti traka na koju će ljudi plesati jer nema jakog bassa i ritam je suptilan. Iako je ideja potekla do dance glazbe ipak je više utemeljena na minimalizmu glazbenika poput Stevea Reicha i Philipa Glassa i jednako lako bi se mogla izvoditi i orkestralno.

{youtube}qtMVpL3B_6Y{/youtube}

 

DJ Hell ft. P Diddy, “The DJ (Radio Slave Remix)” 

Trajanje: 28 minute

 

2009. je, P. Diddy partyja na Ibizi i stvara trake s DJ Hellom, a Radio Slave kupi jednu od njih i stvara 28 minutni remix. Radio slave ju je rastavio i sastavio, distorzirao vokale i ubacio piano liniju koja upada oko 22 minute. I tako je nastala savršena traka za afterpartyje i prelazak s noći na zoru.

{youtube}YUpF00Lx_q8{/youtube}

 

LCD Soundsystem, “45:33” 

Trajanje: 45 minute, 33 sekunde

 

Originalno je nastala na zahtjev Nike-a koji je tražio ultimativnu traku za trčanje i nastaje iz ruku Jamesa Murphyja 2006. nedugo nakon uspjeha prvog albuma LCD Soundsystema. Kao rezultat imamo proto-progressive disco remekdjelo čiji neki dijelovi su kasnije nakalemljeni na kasniji LCD Soundsystem LP Sound of Silver. Iako je često previđen u njihovoj audioteci ovo je vjerojatno jedan od najboljih materijala koji su ikada stvorili.

{youtube}72-ebRSMJdE{/youtube}

 

Goldie, “Mother”

Trajanje: 60 minuta, 19 sekundi

 

Rađanje najboljeg D'nB-a nerazdvojivo je s pojavom Goldiea, beskompromisnog umjetnika s neutaživom željom za napretkom, eksperimentom i neobičnim idejama koje na neki način funkcioniraju. Prva traka predana za drugi album Saturn Returnz bila je ova jednosatna traka s vokalima Diane Charlemagne, a traka koja je slijedila uključivala je nikoga drugog do Bowiea samoga.

{youtube}goz-g3FBGno{/youtube}

 

Donna Summer, “Love to Love You Baby”

Trajanje: 16 minuta, 50 sekundi

 

Disco je dao golemi opus hitova no rijetko koji dolazi blizu produženom mixu “Love to Love You Baby” koji je preuredio italo-disco meštar Moroder. Sirovo, zanosno i jako. Kada je Guardian pitao Donnu o uzdasima na vokalima zanimalo ih je jeli se dirala za vrijeme snimanja. Donna je odvratila da je zapravo imala ruku na koljenu i fantazirala o tadašnjem dečku Peteru. Čini se da je upalio.

{youtube}4JUnwrbU6Wg{/youtube}

 

Terre Thaemlitz, “Meditation On Wage Labor And The Death Of The Album” 

Trajanje: 29 sati

 

Terre Thaemlitz (aka DJ Sprinkles) 2012. izdao je album na USB sticku od 16 GB i imao u planu sasvim svjesno načiniti najduži album ikad izdan s 29 sati materijala. Ambiciozan, pun konteksta i s ovom apsurdno dužinom Thaemlitz još jednom izaziva naše unaprijed stvorene predrasude o glazbi.

{youtube}wYcMCgpz-W8{/youtube}

 

Deep Chord, “Untitled (DC-11 A side)”

Trajanje: 18 minuta, 22 sekunde

 

Mnoge trake Basic Channel dub-techno ere prerađene su na golijatske dužine, ali baš “Untitled (DC-11 A side)” izdan 2001. je postao pravi klasik. Ovo je savršeno utjelovljenje minimalnih i dub elemenata koji su definirali prelazak stoljeća u Berlinu. Rod Modell aka Deepchord čak i danas rijetko odstupa od temelja udarenih u ovoj epskoj traci.

{youtube}ad69ia5u0fQ{/youtube}