Avicii dokumentarac iznova u kinima
Svaka niša ima svoje zvijezde, priče, tragedije i upozorenja, a priča Tima Berlinga koja ja završila u travnju ove godine oduzimanjem vlastitog života stoji kao sve od navedenog.
Avicii je kroz raspon od desetljeća proživio naizgled bajkoviti uspon koji se u trenu premetnuo u noćnu moru, dovoljno strašnu da se kraj života čini ljubaznijim rješenjem. Od 2008. kada je stvarao glazbu u svojoj sobi do strane hotelske sobe u kojoj je odabrao kraj, onaj koji je bio glas svoje ere i čitave jedne generacije u naponu bujanja EDM-a sada je postao inicijalna točka s koje kreće rasprava o opasnostima usamljenog života na vrhu i danka koji beskonačne turneje uzimaju na normalan tijek života.
Dokumentarac "Avicii: True Stories" prvi puta je emitiran u listopadu 2017. pokazujući život iza rasporeda koji ga je učinio globalnom zvijezdom, doke je paralelno rezao komadiće fizičkog i psihičkog zdravlja. Nakon smrti 20. travnja ovaj Netflixov dokumentarni film povučen je iz javnog oka, no sada će se iznova na limitirano vrijeme pojaviti u kinima u New Yorku i Los Angelesu i time ući u kategoriju filmova koji mogu biti nominirani za Oscara. Oscar pravilnik nalaže da se svaki potencijalni nominirani film mora biti prikazivan u LA okrugu uz plaćanje karata i to sedam uzastopnih dana za tu kalendarsku godinu. Avicii dokumentarac, u režiji Levana Tsikurishvilija tako će se u Los Angelesu prikazivati od 14.-20- studenoga i potom nastaviti u New Yorku od 21.-27. studenog. 
Ovo je upravo onaj dokumentarni film na koji se Pete Tong osvrnuo u emocionalnoj posveti Aviciiju na ovogodišnjem IMS riječima :
"Tim nije imao nikakav trening, nije od nikoga učio. Nije nikada imao drugi posao. Neki od vas ovdje su vidjeli njegov dokumentarac True Stories. Bilo da je sve istina ili je editirano na određen način – put i rezultati su prilično uznemirujući, pogotovo sada kada više nije s nama. Za one koji ga nisu vidjeli… prvih nekoliko godina je prilično jasno. Putuješ svijetom luđačkim tempom. Uzmeš sav novac. Upiješ divljenje i popiješ sav besplatan šampanjac i sve ostalo što s njime ide. Nakon nekoliko godina tjeskoba se nakupi kako raspored i zahtjevi postaju sve intenzivniji. Pratnja raste i sada je ovdje veliki broj ljudi i tvrtki koje se oslanjaju na tvoj posao. Ljestvica se neprestano podiže. Sada se oslanjaš na alkohol, droge i pilule samo da bi mogao preživjeti dan. Umoran si, stalno si umoran i mučno ti je, no, ne smiješ prestati."
Pa je li u redu vraćati dokumentarac za komercijalne svrhe, graniči li to s iskorištavanjem slike pokojnika za vlastitu dobit? Je li dobro i plemenito učiniti da svijet ne zaboravi što se dogodilo uz minuskulnu nadu da bi to moglo spasiti život nekome drugome ili je neprikladno i vulgarno nakon gubitka života organizirati stvari s ciljem skupljanja Oscara kapitalizirajući na tuđoj tragediji? To ćete morati odlučiti sami, ne na razini osobnih preferenci u vezi njegove glazbe već na razini ljudskog i bazičnog morala u kapitalizmu.
