Berlinski zid pada, berlinski techno ustaje
Kako to obično biva, nešto mora umrijeti da bi nešto drugo živjelo. Teška razdoblja rađaju ona dobra i utezi na duši društva kroz kreativnost i umjetnost preobražavaju se u nešto lijepo i u nove početke.
1989. događaj koji se urezao u kolektivno povijesno pamćenje, nebrojeno puta viđene scene, jedan od najvećih pothvata pobjede i mira, jedna od najuočljivijih simboličkih akcija kojima se izvršava emocionalno umorstvo neprijateljstva i netrpeljivosti… sve je to pad Berlinskog zida.
Nedavno je objavljen dugo očekivani engleski prijevod knjige naziva Der Klang der Familie aka Sound of the Family aka Zvuk Obitelji. Radi se o knjizi koja je nastala kao rezultat rada novinara Felixa Denka i Svena von Thülena. Ova dva gospodina provela su gotovo 150 intervjua sa samim začetnicima i začetnicama berlinskog techna odmah nakon pada Zida. Ovo nije sociološka studija nego iskren razgovor o onome što se događalo u ovoj protofazi s onima koji su te događaje živjeli. Priča je ispričana kroz oči prvih DJ-a, producenata, vlasnika klubova, izbacivača i polaznika partija.
Pad berlinskog zida dočekan je sa suzama, smijehom, šampanjcem, cvijećem i plesom na ulici, događaj koji je zauvijek odredio emocije jedne nacije, godinama podijeljene među sobom. Prije 25 godina ovim činom počelo je popravljanje svih bolnih rana i poderotina u tkanini njemačkog društva. Iako razmirice dvije, do nedavno suprotstavljene strane, nisu nestale, čini se da je glazba ublažila njihove oštre rubove i stvorila platformu za zacijeljenje.
Naravno, koncerti i plesnjaci su postojali i dok je zid još suvereno stajao, ali Berlin je bio prvenstveno rock grad s jakom avangardnom scenom. No padom zida oni s Istoka donose sa sobom novi senzibilitet. Izmučeni događajima, napetostima i restrikcijama koje je donijelo prethodno razdoblje traže mračniji, dublji i ozbiljniji zvuk.
Ovaj novi zvuk prirodno pronalazi svoju adresu u novim, do sada u potpunosti nedostupnim, prostorima. Još donedavna ste mogli biti streljani bez pitanja stupite li nogom u neki do ovih prostora, ali sada su ove neobične lokacije postale dostupne i igrom slučaja pružile savršene akustički/vizualne pejzaže koji se bešavno uklapaju u porođajne boli nove glazbene revolucije. Betonski podzemni trezori, napušteni vojni prostori ili pak derutni prostori tvornice. Sve je bilo dopušteno. Iako je Detroit već stvarao svoj zvuk Berlin je tražio nešto jače. Ovi lokaliteti su poslužili kao prostori za auditornu katarzu cijeloj jednoj, ratom i napetošću obilježenoj, generaciji.
Zanimljivo je kako su ova nova scena i u potpunosti novi zvuk pružili priliku i marginaliziranim ili potisnutim društvenim skupinama da pronađu svoje mjesto, da stupe na svjetlo kroz pokret i ljubav. Tako je uspon berlinskog techna ujedno imao neke paralele sa čikaškom house scenom u maniri u kojoj je gay populaciji dao slobodu da budu tko jesu i bilo je sasvim svejedno hoće li se na podiju jedan do drugog zateći gay muškarac u srednjim godinama i mladi nogometni huligan. Ljudi su bili umorni od zamjeranja i mržnje i radilo se samo o glazbi. Žene su se također prvi puta počele osjećati kao dio scene i masovno dolaziti na partije. Ako tražite gdje se rodio PLUR možda su prava mjesta na koja treba zaviriti baš napušteni lokaliteti Berlina od čijih zidova su odzvanjali prvi koraci techna.
Postoje događaji koji tako jako sjednu na vremensku traku povijesti da mijenjaju cijeli plan igre. Toliko su utjecali na tijek globalne povijesti da je gotovo nemoguće zamislit svijet u kojem se nisu dogodili, događaji koji dijele vrijeme na ono koje ima prefikese pred- i post-. Može li se ponoviti još jedna glazbena revolucija kao ova? To nitko ne zna. Svijet se promijenio, okolnosti su se promijenile i ne treba očekivati ili priželjkivati isto. Fluidini tijek vremena i događaja neminovno će rezultirati nekim novim glazbenim revolucijama. Ni boljim ni lošijim, samo drugačijim. Jer kao što svi dobro znamo ni jedna ljubavna priča nikada nije u potpunosti ista. Tajming je sve, prava glazba u pravo vrijeme, na pravom mjestu. Do neke slijedeće revolucije koja možda već kuha pod kožom društva… pozdravljamo vas.
