Britanski Glastonbury uvodi isključivo žensku pozornicu!
Muško i žensko, maskulinitet i feminitete, postavljeni kao dvije suprotnosti istog ljudskog iskustva na pozadini borbe za ravnopravnost uz zvučnu kulisu elektroničkih mašina dobivaju novo poglavlje.
Poglavlje se piše u Velikoj Britaniji, točnije na poprištu Glastonbury festivala gdje nova pozornica živi pod imenom sveobuhvatne emocije zajedništva sestrinstva. Sisterhood su organizatori predstavili kao "inkluzivni prostor križišnih, trans i onih s poteškoćama koji je otvoren svima onima koji se identificiraju kao žene". I svo osoblje na ovoj pozornici biti će također ono koje sebe gleda kroz prizmu ženskog. Pozornicu ćete moći naći u Shangri-La sekciji festivalske lokacije, a glazba će se protezati žanrovskim razmazom od disca. bassa, popa, riotgrrla, punka i funka.
Organizator festivala je naveo kako je ovakva pozornica bila nužna i objasnio: "Producenti Sisterhooda vjeruju kako su isključivo ženske pozornice nužne u svijetu koji uglavnom vode i koji je dizajniran kako bi ugodio primarno muškarcima… Sisterhood cilja stvoriti jedan tajni prostor za žene na kojem se mogu povezati, umrežiti, podijeliti priče, zabaviti se i naučiti najbolje načine kako da podržavaju jedna drugu u globalnoj borbi protiv opresije žena i marginaliziranih društvenih skupina, dok paralelno prikazuju najbolje i najodvažnije ženske talente u Velikoj Britaniji i šire".
Čini se pomalo komično u potrazi za ravnopravnosti samo bježati pred opresijom u bjelokosnu kulu ženstvenosti. Feminizam ni na koji način ne znači izuzimanje iz društva u kojem se za ravnopravnost boriš, ne znači marginaliziranje muškog u slavlju ženstvenosti. Opravdava li želja za vlastitom inkluzijom ekskluzivni tretman u kojem će muško biti sada ograđeno i postavljeno po strani. Situacija nije idealna, neravnopravnost se i dalje jasno vidi u sastavljanju lineupa i na bankovnim računima, ali je li ovo zaista korak u pravom smjeru i je li inkluzija u obećanjima sponzora samo mrtvo slovo, to još ostaje za vidjeti. Glazba bi trebala biti inkluzivno iskustvo koje pod svoje bine jednako prihvaća, muške, ženske, visoke, niske, plave, žute i šarene, sretne, tužne, usamljene… Da svako svakome kopa oko za zadovoljštinu grešaka prošlosti čitav svijet bi samo bio slijep, ništa više!