Davor O. vraća se s novim techno albumom Nice Machine
Da ga je Ferdo Livadić osobno upoznao stisnuo bi mu ruku prisno i toplo. No, kako ih dijeli nekoliko stoljeća na životnoj liniji, Davor u korijenu klasične glazbene naobrazbe nosi glazbenu školu koja nosi ime velikog skladatelja i operira u sasvim drugačijem svemiru.
Gospodin Ostojić, tvom muzikalnom alter egu poznatiji kao Davor O., zagrebački je glazbenik, gitarist, producent i DJ s posebno mekim mjestom unutra za zvuke detroitskog techna. Posjet Red Bull Music Academy-ju u Rimu 2004. rezultira prvom produkcijom s Mark Pritchardom (Global Communications / Reload) koja naposljetku završava i na prvom samostalnom albumu, Das Sozial Freischwebende rođenom sa zagrebačkog Home Made Recordsa.
S četiri punokrvna albuma pod pojasom Davor je ponosan i na 12" singl "Transitional Objects" za detroitski Matrix Recordsu i tri trake na Rasulo EP-ju 12" za eksperimentalni čikaški Kimochi label.
Stvari su ponekad toliko jasno sržno tvoje da rodni list i pripisane ti godine ne zanimaju previše muze pa se Davor glazbom bavi već od sredine 90-ih, kao svoj službeni početak profesionalnog DJ-inga smatra 2004., a izvođenje elektronike, nefiltrirano i sa sirovom floor energetskom injekcijom uživo uživa od 2012.
Pa napokon nakon stanke, pauze i soničnog rebalansa, u siječnju 2019. u audiosferu stiže novi techno album "Nice Machine" sastavljen i produciran Davorovim spretnim prstima. Za vizualnu uzurpaciju osjetila pobrinuo se umjetnik Adam Hale, Londončanin čije grafike su pronašle mjesto i u New York Timesu, kao i kampanjama za Adidas i Virgin Atlantic.
Album nastaje kao fuzija onoga što je bilo, što jest i što će biti miješanjem novokomponiranih i već izdanih traka poput "Transitional Objects" na Matrix Recordsu, tri trake s Rasulo EP-ja – Zagrli Sunce, Slikam Mirno i Tiha Razina – te se na punom albumu nalazi još i bonus traka "Planine" kao i remix Marka Nastića s Moutain Wind EP-a.
Varljive jednostavnosti i čistoće uvodnih taktova koje skrivaju svemire, kao da kreće nejasno da se budiš iz narkoze i sa svakom minutom sve što vidiš i čuješ postaje čišće svakom repeticijom sekvence, osjećaj onoga da što si bliže cilju sve jasnije vidiš stvarnost. Novije produkcije više su kontemplativne i decentne, dok su starija izdanja više plesnog karaktera, kao da je ovaj "Nice Machine u žrvanj uhvatio i dnevnoga i noćnoga tebe, no ne onako kako bi očekivao.
Slikam Mirno (Instalacija) u 12 minuta progresije vodi te dalje, no što si očekivao da bi na kraju pronašao plemensku primalnu čistoću koju nisi ni znao da is tražio. Tražiš li pak zajednički lajtmotiv svim trakama albuma teško da ćeš se složiti sa susjedom koji je također tražio, pa se zadovolji samo sasvim jednostavnim opisom – inteligentno techno uslojavanje.
