DJ Ogi i techno eliminacije za Techno Vinyls Records
Kako bi arhitekturalne vještine Miesa van der Rohea napomenule "Manje je više" aka elegancija se ne temelji na gomilanju elemenata do eksplozije hiperstimulacije. Ovaj barokni horor vaculi zamijenjen je čistom elegancijom koja stoji kao maksima novoga doba, u rukama DJ Ogija translatirana jednako i na zvučne arhitekture u novom Eliminated EP-u.
Domaći Dalibor Ogorevac, poznatiji ti je s krive strane ponoći kao DJ Ogi, rođeni riječki remonter zvučnog kojeg nalaziš i u sjeni Energetica organizacije i za kormilom domaćeg Technodrome labela, a prsti su uposleni i u misijama Techno Factoryja, Noisy Rooma, Dark Noise-a…. Na sceni je od '95., a primarna ljubavnica oduvijek je techno u koji voli ispreplesti ponešto prljavog mraka i elegantno zvjerske vještine mixanja. Uz dakako standardnog postava mnoštva domaćih institucija zvuka, Ogija si još mogao uhvatiti na berlinskom Love Paradeu, Apokalypsi u češkom Brnu, na španjolskom Montagoodu, Cosmu u Firenci, Stealthu LA-ju, njemačkom Aux Music Festivalu… Kreneš li na popis klubova, ječalo je na mjestima kao što su Lov.e, Zoreks, Florida 135, Fabrik, MDa, Cinema, Ambasada Gavioli, Lagoa, Factory, Dom In Berg, Habitat, Fabrik Ostrava, ExExtreme…
No, danas ti Ogi donosi novu stvar izdanju za respektabilni njemački Techno Vinyls Records pod rednim brojem dobroga zaveden kao TVR64. Label stoji za sve one koji su beznadno zaljubljeni u vinyl, koji svoju glazbu vole držati u ruci i tretiraju je kao malo remek djelo i komadić onoga koji ju je stvarao, te se prema njoj s jednakim poštovanjem odnose. Pa "Eliminated" je tako ušao u globalnu audiosferu 23. srpnja kao jedna takva 12" ugoda (no ne brini, za vas tehnofile na raspolaganju će biti i digitalna varijanta). Autor i producent ovog četverotračnog gušta 100% je gospodin Ogorevac koji te vodi pokerom zvučnih pejzaža.
Prva i naslovna traka upravo je "Eliminated" čije estetsko uvjerenje slijedi nomenklaturu u ogoljenoj techno čistoći rekombinacije standardnih elemenata. Na prvo slušanje djeluje kao mala techno meditacija, koja umjesto umirivanja duhova ima sasvim suprotan učinak i tjera te da ustaneš iz stolice perpetuiranjem petlje. Slijedi je "Punk", prkosna prskalica stabilnog otpora koja se kreće u nešto nižem zagasitijem registru, ne jenjavajući ni u jednom trenutku. Ovo je ritam bez predaha, jedna od onih traka nakon koje moraš po vode."Polemica" pak zvuči kao razgovor na sasvim čistoj pozadini, kao niz pitanja na koje stiže odgovor, nikad sasvim i nikada potpuno, ali i kada stigne ostavlja mjesta za novo pitanje koje ga odmah slijedi uz pokoju disonancu odgovora koji nisi očekivao. Rasprava je ovo u kojoj pobjeđuješ ako razumiješ pitanje, ne ako znaš odgovor. "Kiri Hara" je pravi Ogijev potpis musavog mraka, opskurna nešto pomaknutija traka pomalo zlokobnog prizvuka, kao da si na rubu paranoidne političke osjetljivosti, ali još nisi siguran je li ovo što se događa stvarnost. Imenom aludira na obrtanje elemenata u japanskom terminu hara-kiri – suicidu nožem ili bodežom ratnika koji su osramoćeni ili zarobljeni, ultimativnom autodestruktivnom činu u kojem kojem život bez časti više nije vrijedan življenja.
Pa ti koji živiš dalje u svijetu kojem živi i vinyl i glazba navrati po svoju vinilku ovdje.
