Druga etapa OmegaRitam slavlja uz talijanski live techno!
Posjeduješ li kojim slučajem (samo zato što možeš) jednu kružnicu, i (kao da je pod normalno) dakako škare kao standardni dio opreme u torbi, možeš prerezati nešto do tada neprekinuto i nove dvije točke, nastale samim činom rezanja, nazvati početkom i krajem.
Kreneš li spojiti svoju kružnicu nazad stiže spoznaja da su krajevi i počeci ista lokacija, međuzavisni jedan o drugome i sasvim nemogući bez supostojanja svoje suprotnosti. Stvari teku neprekinuto, a alfe i omege samo su imaginarne ljudski konstruirane rubne točke kako bi mozgu bilo lakše pohraniti iskustvo. A mi smo danas ovdje da bismo ti ispričali priču o još jednom partyju u čast slavlja dva desetljeća postojanja, u početke domaće elektronike ugrađenog, Omega Ritma. Tko bolji da stoji na čelu pokera dvodesetljetnog slavlja jednoga ritma no onaj kojega elektroničko uho Hrvatske poznaje kao gospodina FullHousea. Kako počinju počeci s insinuacijama krajeva nazvanog labela? Bile su to 90-e, elektronika je bila neizbježni soundtrack dana, a dvojica s mnogo manje sijedih u bradi i jednakom količinom entuzijazma bacila su se na posao te Pero i Ivan Podrug stvaraju OmegaRitam uz prvi party u vodičkoj Capelli.
Neraskidivo povezan s korijenima dalmatinske techno i house scene, oblikovao je čitav jedan val kraja 90-ih i početka novoga tisućljeća s preko 200 organiziranih partyja gdje se plesalo na sve od Detroit techna, preko tech housea i d'n'b-a, pa do electra i rave partija, a OmegaRitam je svoja dva desetljeća živio kao kameleon, u raznim bojama istoga tijela glazbe, kao label, organizator nekih od najboljih partija koje si imao čast loviti po domaćim podijima, kao izdavač Techno.hr magazina – prvog hrvatskog elektroničkog časopisa koji je izdan u 4 broja, a plesalo se uz velike kao što su Laurent Garnier, Jeff Mills, Plastikman, Luke Slater, Terry Francis, Umek, Oxia, Jel Ford, Westbam, Marusha, Kevin Saunderson, Derrick May, Stacey Pullen, Tim Taylor, dok je Carl Cox je na Gripama 2006.posramio veće metropole.
Primoštenska kraljica zore još jednom 28. srpnja otvara šarke i u njedra zove početak i kraj OmegaRitma, Peru samoga uz rezidenta Aurore Edy C.-a i neokrunjenog after kralja Chubyja, a kao gosta s ponosom primaju Raffaelea Attanasia, jednog od najtalentiranijih live poeta techna, Napolitanca koji u staroj dobroj tradiciji OmegaRitma premijerno stiže u Hrvatsku. 
Rafaelle ti je rođen u obitelji u kojoj je glazba bila dio svakoga dana, pa je logična progresija jedne glazbene obitelji sina postavila za dijakromatske klavirske tipke, no s 12 se već javlja interes za malo više struje unutar tona i sa 17 nastaju i prve vlastite produkcije. Sva pažnja posvećena je nadalje technu i suvremenoj klasičnoj glazbi, a 2007. postaje diplomirani pijanist, aranžer i producent. Karijerna putanja vodila je u suradnje s velikima pa tako s Orlandom Voornom nastaje kompilacija na Nightvision Records, a danas mu šešir skidaju i Len Faki, Luke Slater, Ben Sims, Kirk Degiorgio, Chris Liebing, Marcel Dettmann, Ben Klock, Juan Atkins, Derrick May, Oscar Mulero, Dustin Zahn…
Pa si fino pritegni žnirance za nastavke, popuckaj gležnjeve i istegni se. Plesao si na Shinedoe 24. lipnja, 28. srpnja rezerviran je za talijanskog live techno meštra u Aurori pod paskom Mjesečevih šaputanja Road to Moondance-a, 18. kolovoza bacaš se na OmegaRtam Highlights da bi 9. rujna uhvatio konačni naklon na zatvaranju Aurore i finalnom pozdravu Omegaritma. Po upade navrati ovdje, dođi, pleši, budi, voli i upamti – sutai je iluzija jednako kao i krajevi.
