Dualna tuzlanska analogna Evolucija Zvuka

 

Sve je ovo to što radi naš elektro duo iz Tuzle, a na dva poprilično suprotna, a opet tako privlačna, pola sjeli su Lejla Mulaosmanović i Mario Glavaš. Zapetljani u note i ritam od kada su otvorili oči na planetu, poprilično različiti glazbeni pritoci doveli su ih naposlijetku na isto glazbeno ušće. 

 

Lejla je završila osnovnu i srednju glazbenu školu u Tuzli da bi zatim diplomirala kao dirigent na Glazbenoj Akademiji u Sarajevu. Pjevala je, vodila zborove i orkestre, a trenutno je zapletena u priču tri zbora i dva orkestra te je profesor dirigent u srednjoj glazbenoj školi u Tuzli gdje je i sama načinila prve korake. Na pijanističkim i dirigentskim natjecanjima otimala je prve nagrade i zlatne medalje i dirigirala Sarajevskom filharmonijom i zborovima BIH, Hrvatske, Srbije i Slovenije.

 

Mario je pak uz glazbeno zaleđe sebe našao i u pisanju i objavio dvije zbirke poezije „Sam protiv svih“ 1998. i „Oči u sunce“ 2014. godine. U posljeratnom razdoblju ujedno je bio i na čelu dva alter punk banda, The Schlajmers i Hela, koji su postigli značajne uspjehe. No ’99 je donijela uklizavanje u elektroniku i prvi u BIH hvata u ruke goa trance, da bi 2014. ukrižao puteve s Lejlom i ljepotica i pjesnička punk zvijer se zajedno odlučuju da teže analognom pa koriste analogne mašine poput ritam mašine, sintesajzera, modulatora, sekvenceri, vokodera…

 

Neobičan spoj dvoje ljudi disparatnih glazbenih ukusa urodio je nesvakodnevnim zvukom tako da bi zvuk Evolucije mogli zamisliti kao čvrstinu i jasnoću Kraftverka i Laibacha, profinjenost Eurithmicsa i New Ordera, karizmatičnost Depeche Modea i futurističnost Jeffa Millsa. Njihov stil se može nazvati techno dark pop, synth pop, industrial, međutim ono čemu oni istinski teže je tzv. minimal wave, minimal techno, post punk.

 

U plivanju analognim i korištenju softwarea samo kada je apsolutno nužno, cilj je prvenstveno stvarati do sada ne postojeće, donositi u svijet nove autorske uratke i nastupi isključivo uživo dok se u studiju radi “old school”. Smatraju kako kompjuterski miš nikada neće biti glazbeni instrument i da se glazbom danas više bave programeri nego muzičari, što je rezultiralo monotonijom i potpunom međuzamjenjivošću glazbenika. Njihova poruka je da nije tako teško biti originalan, samo je to teži put, no oni ga ipak biraju jer je takav obično i onaj pravi. Nema sumnje da nas uskoro na regionalnoj sceni čeka nešto sočno!