EMA-C x ART: njemački umjetnici u Rijeci
Ovoga proljeća, od 21. do 25., Rijeka pleše na pohrvaćenoj inačici njemačkog festivala. Obratno gasterbajterskim putem u naš obalni grad stiže inaugurano izdanje EMA-C festivala.
Ekipa festivala debelo je stavila već mašineiju u pogon kako bi sve klizalo kao po maslacu i s ponosom objavljuju umjetnike koji će se svojim djelima uključiti u umjetničku porciju pite EMA-C x ART u Munich Pavillionu. Detaljni info možete hvatati i na ‘Art & Exhibitions’ niti službene stranice.
Stanovnike umjetničkog paviljona ove godine čini petorka iz Minhena. Umjetnici nisu toliko tematski povezani koliko su se birala kvalitetna ostvarenja koja će podupirati glavni moto kojim se Rijeka prijavila za Europski centar kulture 2020. a to je raznolikost.
Svi izlagači dolaze iz istog kulturno-umjetničkog okruženja okupljenog oko Akademije lijepih umjetnosti u Minhenu. Iako su se inkubirali u istom gradu njihove umjetničke pozadine kao i mediji u kojima su se odabrali izraziti uvelike se razlikuju. Ovo bi potencijalno moglo poslužiti kao platforma za raspravu o raznolikosti i o tome kako život u zajedničkoj zajednici svjesno ili nesvijesno utječe na umjetnički potencijal.
Umjetnički pentagram EMAC-a čine Elke Dreier sa svojim video instalacijama kojima nastoji provocirati ljudsko-strojne interakcije. Intelektualno nabijenim djelima na poetski način se nosi s digitalnim stvarajući most prema analognome. Zatim Katarina Sopčić, rođena u Srbiji i završila komunikacije i vizualni dizajn u Firenci kao i fotografiju u Minhenu, koja se predstavlja konceptualnom fotografijom estetski koherentno isprepletenih simboličkih i povijesnih motiva. Tu je i Gunnar Lillehammer koji se posvetio modnoj i uličnoj fotografiji nakon studija menađmenat i filma. Često kao modele koristi umjetnike s scene Minhena i izbjegava obradu fotografija kak bi uhvatio realizam određenog trenutka u vremenu.
Mela Marie Feigenbaum završila je povijest umjetnosti i književnost, obrazovala se kao kipar drveta i bila street performer, da bi se vratila na studij slikanja i grafičkih umjetnosti. Bavi se multimedijalnim prostornim instalacijama u kojima se pojavljuju neobični semi-autobiografski dragulji, citati iz dnevnika, preslikana platna, ona koja su postala skulpture i slično. I konačno Sebastian Gumpinger koji izrađuje apstraktne dvodimenzionalne skulpture baveći se dematrijalizacijom i rematerijalizacijom umjetničkog objekta. Pa si zabilježi na kalendaru nekoliko dana i dostojno se spremi na novu riječku glazbeno-umjetničku fuziju.
