Gentrifikacija ubija europske klubove!
Za jedan lijes je potrebno puno čavala, no posljednje desetljeće jedan specifičan zabija se sve dublje u srce klupske kulture.
Nasuprot bujajućem karakteru elektroničkog stvarna slika prisutnosti mjesta koja su među svojim zidovima odgojila čitav jedan kulturni pravac je poražavajuća. Resident Advisor si je dao u zadatak zaroniti duboko u žižu problema i sakupio podatke o nestajanju europskih klubova. Podatke je pokupio Economist i istražio što stoji iza pozadine ovog masovnog stavljnja lokota na brave.
Čini se da su lokaliteti koji najčešće bivaju prisiljeni zauvijek zalupiti vrata upravo oni koji su nastajali kao prva fronta pokreta po padu Berlinskog zida. Napuštena skladišta, tvornice i lokacije koje je vrijeme zaboravilo, pružila su pravu estetsku pozadinu za ono što je nastajalo pod kožom nove generacije.
Mapa prikazana niže sa svakom crvenom točkom pokazuje jedan klub koji sa siječnjem 2016. više ne postoji. Glavni razlog? Getrifikacija. Svođenje raznolikosti pod zajednički nazivnik više srednje klase, raseljavanjem i izgurivanjem onih koji si ovaj novi modus operandi ne mogu priuštiti. Economist navodi kako je "između 2001 i 2011. broj diskoteka u Nizozemskoj pao za 38%, u Britaniji su postojala 3144 kluba u 2005., ali samo 1733 deset godina kasnije […] u 2015. zaarada je bila 1.2 bilijuna funti nasuprot 1.5 bilijuna u 2010. U Berlinu, iako je broj glazbenih lokaliteta stabilan na oko 350 (od čega su 120 klubovi), nekoliko dugopostojećih noćnih punktova je zatvorilo svoja vrata".
Economist je naveo i kometare Eelka Anceauxa, vlasnika amsterdamskog De Marktkantine i Dimitria Hegemana, osnivača berlinskog trezora koji su kao razloge naveli gubitak nekorištenih prostora, cijene nekretnina koje se penju kroz krov i pojavu mladih "yuppie obitelji" koje se neumorno žale na buku.
Dio krivnje ide i na leđa "umjerenije" generacije u kojoj će se mladi Amerikanac živeći u Londonu žaliti na previsoke cijene pića, ali ipak postoji još jedna nova praksa koja za klubove označava trube posljednjeg suda. Uspon glazbenih festivala preraspodijelio je sredstva. Mnogi će uštedjeti za nekoliko velikih festivala godišnje umjesto da svaki mjesec posjećuju klubove – kako napominje DJ Iason Chronis. Napuhane cijene ulaznica, hrane i pića omogućuju festivalu da bookira velika imena što u drugu ruku utoliko klubovima otežava da si mogu priuštiti isto. Neki klubovi u pokušaju zadržavanja klijentele i podebljavanja računa osiromašenih ovim novim praksama preko dana postaju restorani, buvljaci, lokacije za sajmove i slično šireći se i izvan domene glazbe.
Koje je rješenje? Ima li ga uopće i je li proces reverzibilan? Mnogo pametniji ljudi su jednom rekli kao je uspjeh samo nekoliko disciplina ponavljano u nedogled, a neuspjeh nekoliko propusta ponavljano u nedogled. Većinu puta te od uspjeha dijeli samo mala modifikacija ili korak koji propuštaš napraviti. Kako god, prvi korak prema promjeni je kolektivno priznanje da problem postoji, jer tek kada je on identificiran moguće je iznaći prikladna rješenja.
