Ibiza: Bitka malih kolektiva i DIY scene protiv dominacije superklubova
“Svjetski poznata scena noćnog života na Ibizi sve više tone u stagnaciju uzrokovanu pohlepom. No, postoji nada” tvrdi urednik Resident Advisora, Carlos Hawtorn, koji je kraj ljeta proveo na “Bijelom otoku” istražujući male kolektive i DIY scenu koja se bori protiv konzumerizma. U nastavku prenosimo ključne dijelove njegove velike priče s Ibize.
Dok Ibiza ostaje sinonim za superklubove poput Pache, Hï-a i Amnesije, otok također skriva bogatu underground scenu koja se bori da očuva duh otoka, kao i autentičnost elektroničke glazbe te queer zajednicu. U središtu te borbe nalaze se mali kolektivi i DIY događanja koja pružaju prostor za slobodu, kreativnost i inkluzivnost, daleko od komercijalnog sjaja i pompe velikih klubova.
Jedan od najistaknutijih primjera te borbe je XTRA, queer večer koja je pokrenuta 2022. godine u manjoj sobi Pachacha u klubu Pacha. Organizirao ju je Alex Nikolov, zajedno s Anom Sting, Alexom Molijem i Chloé Caillet. XTRA je nastala kao odgovor na nedostatak queer prostora na Ibizi nakon pandemije. “Osjećali smo da je iskra izgubljena,” kaže Nikolov, prisjećajući se vremena kada su queer zabave poput Matinée i La Troya bile na vrhuncu popularnosti. Dok su veliki klubovi poput Pache i Amnesie ostali ključni za poslovnu stranu otoka, XTRA se usmjerila na angažiranje žena i queer umjetnika, pružajući platformu za one koji se ne identificiraju s dominantnom muškom-cis-bijelom scenom.
U superklubovima, gdje su linije između umjetnika i publike često zamagljene komercijalnim interesima, takva inkluzivnost rijetko se viđa. Klupski rasporedi obično su ispunjeni muškim DJ-ima, a queer akteri često su marginalizirani ili potpuno ignorirani. “Osjećamo da promotori nisu uzimali u obzir važne detalje prilikom bukiranja,” ističe Nikolov, naglašavajući osjećaj isključenosti koji je prevladao na otoku.
XTRA nije jedini kolektiv koji se bori za svoje mjesto pod suncem. Londonski promotor HE.SHE.THEY, pod vodstvom Stevena Brainesa i Sophie Kearney, preuzeo je glavnu sobu Amnesie kroz osam termina ove sezone, usmjerivši se na uključivost i raznolikost lineupa. “Postoji pravi gubitak queer identiteta na Ibizi,” rekao je Braines, koji je nekada plesao na kultnim zabavama poput Manumissiona. Usprkos njihovim naporima izazovi su ogromni, a problemi s homofobijom, agresivnim osiguranjem i nedostatkom potpore velikih klubova često stvaraju prepreke. “Ako nema pritiska od publike, klubovi nemaju razlog za promjene,” dodaje Nikolov, jasno dajući do znanja da se na otoku sve svodi na novac.
Mnogi posjetitelji superklubova osim što se žale na glazbene setove i jedne te iste stilove glazbe, ističu problematiku visoke cijene ulaznica i pića, što često rezultira lošim, neautentičnim iskustvom. Dok se velika imena poput Davida Guette i Calvina Harrisa mogu pohvaliti spektakularnim showom, njihov fokus na masovnu publiku često dovodi do toga da se zanemaruju lokalni talenti i eksperimentalni zvukovi. Time se stvara “soundtrack” koji je više proizvod nego umjetničko djelo, ostavljajući mnoge ljubitelje elektroničke glazbe bez istinskog iskustva.
Ipak, dok se večeri i programi poput XTRA i HE.SHE.THEY bore unutar zidova superklubova, kolektiv Rhythm Point predvodi DIY scenu na Ibizi, stvarajući nešto što je u potpunosti izvan komercijalnih okvira. Pokrenuo ga je Hugo Martinez i ovaj mali underground party pruža autentično iskustvo, daleko od gužvi i visokih cijena. “Ovo je mjesto za ljude koji su ovdje zbog glazbe i zajedništva,” kaže Martinez, naglašavajući koliko je važno imati prostor gdje se ljudi mogu okupiti bez pritiska komercijalnog uspjeha. S kapacitetom od samo 80 ljudi i fokusom na vinilne setove, Rhythm Point je postao sigurna luka za one koji žele izbjeći hiperkomercijalizaciju otoka. Da priča koju ju je ovaj kolektiv započeo ima smisla, potvrđuje činjenica da je Rhytm Point gostovao u Londonu i na Malti.
Rhythm Point je sve što veliki superklubovi nisu – opušten, autentičan i vođen ljubavlju prema glazbi, a ne profitom. Na jednom od njihovih posljednjih događanja, britanska DJ-ica Anna Wall pokazala je svu magiju pravih house i techna setova, dok su se ljudi opuštali, plesali i stvarali autentične veze u atmosferi koja je daleko od industrijskog glamura otoka. “Ima nečega posebnog u energiji ovih manjih događanja,” objašnjava lokalni DJ Nuzzo, jedan od redovitih posjetitelja Rhythm Pointa. “Mnoge od nas privlači zajedništvo koje ne možemo naći u superklubovima.”
Ova malena, ali odlučna scena, predstavlja otpor prema komercijalizaciji Ibize. Oni stvaraju prostore za zajednicu, autentičnost i inkluzivnost, pokazujući da su strast i ljubav prema glazbi još uvijek žive na otoku, čak i u eri superklubova. “S vremena na vrijeme pojave se prilike. Kad se pojave, iskoristit ćemo ih,” kaže Nuzzo, naglašavajući snagu kolektiva u suočavanju s promjenama i izazovima.
Uz sve veći pritisak na kulturnu autentičnost, ova mala scena nije samo o zabavi; ona je o preživljavanju. “Somos la resistencia,” kaže Martinez, ukazujući na trajnu borbu za očuvanje prostora koji slave ljubav, kreativnost i zajedništvo. U vremenu kada je komercijalizacija na vrhuncu, ovi kolektivi donose novu nadu i pokazuju da je moguće stvoriti alternativni svijet na Ibizi, gdje se istinska strast i zajednica mogu ponovo oživjeti.
Iako su veliki klubovi i dalje privlačni, sve više posjetitelja prepoznaje vrijednost u alternativnim prostorima koji pružaju iskrenu ljubav prema glazbi i autentičnim iskustvima. Oni koji se bore za opstanak DIY scene na Ibizi ne samo da održavaju kulturnu baštinu, već također oblikuju budućnost elektroničke glazbe na otoku. U tom su smislu heroji otoka, predstavljajući svjetlo u tami komercijalizacije i stvarajući prostor gdje se može čuti autentičan zvuk ljubavi prema glazbi.