IBM-ovo računalo kao prva umjetna inteligencija u organizaciji partyja!

 

Nešto neživo, neosjećajuće, binarno i hladno ima veće kapacitete od tebe. Brže je, bolje, sposobnije, ne zamara se osobnim emocionalnim stranputicama i nesigurnostima u svom pragmatičnom procesuiranju podataka na temelju maksimalne korisnosti. No ipak kako da mu vjeruješ? Nema emocije, ne voli, ne mrzi, ne zanima ga kako ćeš se ti osjećati, ne zanima ga ništa izvan konkretnih ciljeva usađenih programom. Kada je točka na kojoj 2 i 2 postaje više od 4 i koja je to kap koja prelijeva kantu kompleksnosti i rezultira s više od onoga što je programer inicijalno ukucao. Koja je kritična masa prijeloma i trganja iz osnovnog programa? Je li ono esencijalno ljudsko produkt samo kompleksnosti mesnatog računala u glavi ili je sasvim nevezano za procesuiranje informacija, objestjelešeno i, rekli bi duhovniji u dualizmu tjelesnog i netjelesnog, duše.

 

Kako god, izazivala vam AI jezu koja se penje uz vrat zbog straha od nepoznatog, imali vi plan bijega od imaginarne kataklizme kada računala preuzmu svijet i zaključe da smo neproduktivne mesnate vreće koje sam smetaju i rasipaju resurse, ili uživali u ekstazi svega onoga što nove mogućnosti digitalnog nose u mimikriji ljudskog upgradea na inteligentno razlučivanje, IBM ipak gazi korak dalje i ovoga puta umjesto psihotičnog Hala priču preuzima imenjak Sherlockova malog od činjenica, Watson. Super-računalo je po prvi puta bookirano kao bi bilo kurator prvoga ikada "kognitivnog dance partya".