Jamie Jones završava polemiku EDM-a i undergrounda
Jamie Jones britanski je majstor svega onog melodioznog i elektroničkog, koji je u desetljeću na sceni uspješno srušio zidove žanrovske stratifikacije elektronike.
Probijajući se iz kutije minimal techna donio je topliji i dublji zvuk istodobno tresući uvriježene stupove house tabora s bandom Hot Natured, labelom Hot Creations i serijom partija božanskog naziva Paradise koji u plesne visine, daleko pod oblake, furaju partijanere ibiškog DC10-a već tri sezone.
Jamie je nedavno zasjeo sa ekipom Miami WMC-a i u Beatportovm intervjuu se dotakao ekstremno relevantnog potezanja užeta između EDM-a i undergorunda koje baca sjenu na ono što bi elektronička glazba u suštini trebala biti: manifestacija slobode i zajedništva, slavljenja života i uživanja u trenutku u kojem se nalaziš.
Napomenuo je kako mu se ne sviđa diskriminacija prema određenim umjetnicima, bilo da se radi o onima iz techno undergrounda ili EDM kraja spektra.
“Čitava borba undergrund vs. mainstream, ili što se to već događa, za mene zapravo uništava ono u čemu najviše uživam što se tiče underground glazbe.
Mislim da je to diskriminacija spram evenata na koje ljudi dolaze partijati dva sata, slušajući bilo kojeg DJ-a, čak i ako oni bacaju torte ili što već, ljudi se ipak zabavljaju, zaboravljaju na to da im se roditelji razvode, na zadaću koju trebaju napraviti ili ispite koji dolaze. Samo žive u trenutku.
To je samo party, glazba i zabava. Što više ljudi ima priliku iskusiti ih time bolje.“
{youtube}2aZrn5NkGh4{/youtube}
{youtube}2aZrn5NkGh4{/youtube}
Nastavio je dalje napominjući koje vokalne suradnje mu golicaju maštu pa su se među imenima smjestile i Chaka Khan, Bjork i Kate Bush, da bi se nadovezao na svoj Emerald City label koji nema apsolutno nikakav problem s umakanjem prstiju i u druge žanrove izvane elektroničkog ocena.
Nakon svih polemika, rasprava i sitničavih zajedljivih strelica ispaljenih s obje strane, koje nikome ne koriste već samo perpetuiraju netrpeljivost, čini nam se da Jamie gleda s prave točke gledišta i to iz sjedala u prvim redovima.
Ti imaš pravo birati što ti se sviđa a što ne, a baš to pravo ima i svatko drugi i apsolutno nikome ne duguješ objašnjenja zašto nešto voliš. Slobodan si birati glazbu kojoj ćeš pokloniti svoju pažnju i na svijetu ima toliko toga lijepoga za čuti da je kritiziranje nekoga tko voli nešto drugo ništa više do apsurdno smiješni gubitak vremena. Dakle slijedeći puta kada se osjetiš osobno prozvanim da prokomentiraš glazbu koja ti se ne sviđa i staviš nekoga na mjesto, okreni metaforičku ploču. Samo pusti i usmjeri energiju na ono što voliš. Život je prekratak da mrziš!