Je li kult trogodišnjeg DJ-a postao spirala apsurda?

 

Trogodišnji Arch pobjednik je South Africa's Got Talent-a koji je samim pojavljivanjem na pozornici i prvim tonovima izazvao takvu histeriju da je jedan od članova žirija, DJ Fresh, stisnuo veliki zlatni gumb koji ovo mini DJ izdanje šalje direktno u polufinale.
{youtube}f9KhlNLgA7U{/youtube}

 

Kada je Arch imao dvije godine krenuli su izranjati video uraci malog klinca za miksetom i kako svi talent showovi vole pozadinske priče kasnije smo saznali da je Arch Jr. za pultom od jedne godine. Još sasvim nesposoban samostalno držati žlicu ili se pobrinuti za bilo koju svoju potrebu, svakako nije dopustio da ga krhka dob sprečava u usvajajnju nove vještine.

 

U snježnoj oluji zlatnih konfeta Arch Jr. je tako propleiran direktno u obećanu zemlju svih ostalih koji su došli staviti svoj talent na milost i nemilost osuđujućeg oka žirija. Nimalo ne osporavamo da je na pozadini svega što se događa u svijetu malo tijelešce koje staje pred publiku, i umjesto da jede pijesak ili gradi tvrđave od plahti (ne znamo što radi u slobodno vrijeme), radi nešto neobično i u potpunosti očaravajuće što ti nutrinu pretvara u raznježeni pekmez.

 

No iako ti je vjerojatno uljepšao neki kišni ponedjeljak ili stavio osmijeh na lice u jutro kada si se jedva izvukao iz kreveta ne možemo se oteti dojmu da je odluka žiria bazirana na mekanim emocijama koje podmladak obično izaziva svojim nevinim slatkim postojanjem u svijetu čime opravdava sve neprospavane noći i dane na rubu ludila koje su roditelji uložili u njegovo podizanje. 

 

No priča ne staje ovdje. Nakon pobjede na South Africa's Got Talent malo klupko glazbe je objavljeno kao headliner također južnoafričkog festivala "Back To Old Skool" (je li uopće potrebno objašnjavati ironiju?) gdje je stao bok uz bok s Toddom Terryem, Davidom Moralesom i Black Coffeeom… Sada se nalazimo u pomalo opskurnom procjepu jednog društvenog fenomena. Kako se vještina onih koji usavršavaju metode i znanje već desetljećima može izjednačiti s onom djeteta koje još ne zna ni složiti složenu rečenicu, koje još nema mentalni kapacitet da obuhvati sve ono što je potrebno znati ni razumijevanje onoga što se oko njega događa?
{youtube}6Fb698Lp2ms{/youtube}

 

Nakon što je izašao na stage, sama fascinacija da uživo vide dijete koje su do sada hvatali po ekranima, forumima i internetima natjerala je prisutne u vrišteću ekstazu zajedništva što dijele ovo iskustvo i povijesni trenutak kada je trogodišnjak headliner festivala koji u nazivu nosi old school. Unatoč vriskovima na svaki mali pokret publika je stajala neobično mirno kamera uperenih u čudo koje se odvija pred njima, fascinirani neobičnosti i novitetom onoga čemu svjedoče, kao recimo kada dođeš na karneval, nemaš namjeru buljiti u bradatu ženu ili u struku spojene blizance, ali ne možeš prestati.

 

Ništa od ovoga nije rečeno kako bi umanjilo stvarnu ljubav spram glazbe koju dijete osjeća, kako bi na bilo koji način uvrijedilo roditelje koji tu ljubav podržavaju ili umanjilo nesumljivi talent u razvoju, no jesu li stvari otišle predaleko da bi mogle biti legitimne i je li opravdano nečiji dugogodišnji trud, iskustvo i godine probijanja staviti na klackalicu u ravnotežu s nečime što je "slatko" ili zanimljivo kao novitet? Ovo je na vama da prosudite za sebe. Samo zato što trogodišnjak zna otvoriti mail ne znači da može preuzeti vaš posao – banalan primjer, ali hvatate poantu.