Jeff Mills i Jean-Michel Jarre u arhitektonskoj glasnoj suradnji!

 

Baš se ovo dogodilo na bojnom polju nastavka kulta Electronice Vol. 1, Electronica Vol. 2: The Heart of Noise. U srcu buke tako se nalazi gospodin Jarre, francuski pionir syntha koji je prodao preko 80 milijuna ploča, stvorio ikoničke trake elektronike, svirao na open air partyima na lokacijama kao što je Eiffelov toranj ili piramide u Gizi. Svaka institucija, kulturni pokret, svaka nova instanca razvoja ima svoje potporne stupove. U elektroničkoj domeni jedan od njih je zasigurno Jean-Michel Jarre, ali Francuz ima i svoju detroitsku protutežu, Jeff Millsa.

 

Rijetko tko ima moć samim spomenom svoga imena napuniti prostoriju uzbuđenjem i mirnom predanošću toga da znaš da je ono što slijedi jedno od najboljih soničnih putovanja koja ćeš ikada imati. Glazbeni je lutaoc svime onim novim i neobičnim i majstor starog i poznatog, onaj koji je dao oblik ranoj formi Detroit techna u Underground Resistanceu i rezidencije držao u najvećim klubovima koje sada možeš srolati s jezika. Ujedno je jedna od esencijalnih figura koja glazbu gleda kao cjeloviti živi entitet i ruši granice između koncertnog iskustva i onoga partyja u svojim orkestralnim suradnjama.

 

Iako će se na albumu zateći impresivna lista umjetnika koje je Jarre osobno odabrao kao što su Peaches, Cyndi Lauper, Pet Shop Boys i The Orb, Mills je ipak bio na vrhu njegove liste i nastaje traka naziva "The Architect". Jarre napominje: "Ovaj projekt, Electronica, vezan je za rad s ljudima koji su mi snažan izvor inspiracije. Jeff je bio vrlo visoko na mojoj listi želja. Traka se zove "The Architect" i na neki način je posveta Jeffu. Postoji određena poveznica među gradovima i elektroničkom glazbom, i očito je da ako govorimo o technu, Jeff je povezan s Detroitom. Ali i izvan toga zaosta smatram Jeffa arhitektom elektroničkog. Njegova glazba je jednako apstraktna kao i komad suvremene arhitekture, ali istodobno i vrlo organska. Mislim da je ova traka apsolutna ravnoteža između naših DNA i naših svjetova".

 

Uz glazbu Millsa i Jarrea povezuje i fascinacija budućnošću i oboje su golemu energiju usmjerili u istraživanje novih tehnoloških mogućnosti tek izranjajuće scene, a ujedno dijele i ljubav spram znanstvene fantastike i tehno-futurističkim sugestijama onoga što bi čovjeka moglo čekati u narednim fazama razvoja. Mills je komentirao: "Odrastao sam uz Jean-Michellovu glazbu. Zvali smo je "progresivna glazba" u Detroitu u 70-ima i ranim 80-im jer nije postojala kategorija za ovaj tip glazbe. To je bila glazba koja je zaista predstavljala budućnost." Momci su podijelili svoje vizije budućnosti, napretka i barijera s kojima se suočavamo na putu u izuzetno zanimljivom intervjuu uoči izdanja Electronice Vol. 2., a osjeti se slobodnim ujedno i baciti oko na priču iza nastanka trake "The Architect" niže.

 

{youtube}0c5YZamrbyo{/youtube}