Prvi deset godina poslovali su doduše kao manji caffe koji je svirao flamenco i glazu uživo a od 1999.g. krenuli su na putovanje kroz elektronsku glazbu. I priča se jako brzo našla na naslovnicama medija. Publika je prepoznala kvalitetu. A DC10 postao slavni klub.
1999.g. su na već postojeću terasu caffea nadogradili krov te puštali ljude bez naplaćivanja ulaza. Nisu radili nikakvu promociju niti postavljali pravila.
Circoloco je bio pun pogodak za ovu lokaciju jer su organizirali after hour partije s besplatnim upadom, totalno opuštenom atmosferom na open air lokaciji uz odlične zvukove house glazbe. Kroz iduće godine rada lokal je prerastao u klub gdje su svirali velikani poput Danny Tenaglie, Sashe ili Pete Tonga i to besplatno, dok je upravljačka struktura kluba i neke veće face od ovih redovito odbijala zbog honorara.
2002.g. su izašli na naslovnici Mixmaga, a slijedi i preobraćaj u glazbenoj politici. Počinje se puštati sve više minimal techno.
Klub je svoje vrhunce doživljavao sve do 2009.g. a pa nastupi Luciana, Ricarda Villalobosa ili Davida Squillacea bili su samo neki od onih koji ostaju u trajnom sjećanju.
2009.g. klub je ponovno došao na naslovnice zbog zatvaranja. Mjesne vlasti nisu im produžile licencu za rad zbog navodnog prevelike distribucije opijata u prostorijama ove drevne lokacije.
2010. krenula je nova era kluba DC10 i promotorske ekipe Circoloco a nadamo se da će se ta priča nastaviti i u idućim godinama.
25. kolovoza održao se specijalni slavljenički party s američkom house legendom Tonyem Humphriesom dok mu je warm-up bio rezident Clive Henry i Rene.
