Kako regulirati autorska prava?
U povijesti popularne glazbe bilo je svakakvih zamršenih slučajeva krađe tuđih ideja, prava i rada.
Rješavali su se kojekako, ali autorska prava se svakako trebaju poštivati, no o sustavu kontrole autorskih prava treba otvoriti javnu raspravu, prije nego što se donese neki nepravedan ili neprovediv zakon.
Nadolazeći zakonski prijedlozi, odnosno sporazumi kao što su SOPA, PIPA i ACTA, uzburkali su javnost zbog svojih iznimno rigidnih odredbi koje su obrazložene 'čuvanjem autorskih prava'. Dakle, autorska prava treba čuvati na način da se uči na greškama iz prošlosti, odnosno kao i u svakom zakonu treba minimalizirati 'hvatanje krivina'.
Bog je stvorio pravila, a vrag je smislio advokate. Autorska prava trebaju se čuvati i urediti zakonima i propisima, i naravno, valja odijeliti slobodu razmjena ideja od zlouporabe zaštite autorskih prava. Od izoliranih slučajeva u prošlosti, dojam je da o čuvanju autorskih prava najviše pričaju oni koji su prethodno imali kakvo uspješno 'marifetlučenje' s istima.
Također, sustav regulacije autorskih prava valja odrediti da bude na dobrobit i autorima i korisnicima, a ne da jedni budu robovi drugih. Činjenica jest da je kod autorskih prava najveći problem dijagnostike povrede prava, no to određene glave ne sprečava da mašu kaznama za njihovo kršenje. Paradoksalno je da filmska industrija bazirana u Hollywoodu sada najviše vrišti za autorska prava, a zaboravljaju da su upravo tamo nastala krajem 19. stoljeća jer tada na snazi Edisonov restriktivni i vrlo skupi patent za kinetoskop (preteču kinematografa) nije uključivao Kaliforniju…
Očito, došli smo u vrijeme kada svaki umjetnik koji drži do sebe mora imati advokata. Ili će se umjetnošću moći baviti i od nje živjeti samo pravnici… Više pročitajte ovdje.
Izvor: Muzika.hr
