Kuba – Kako nastaje jedna elektronička scena bez pouzdanog interneta?

 

Smatrajući Wi-fi jednim od svojih temeljnih ljudksih prava, gotovo nemožeš ni zamisliti svijet u kojem on nije instant dostupan, za razliku onih koji su djetinjstva proigrali na ulicama bez lova na Pokemone i kojima je univerzalni znak polaska kući bilo paljenje ulične rasvjete i bijesne majke na prozorima, a ne nekoliko brojki na digitalnim ekranima mini računala u džepu.

 

Postoji čitava litanija razloga zašto biti DJ gotovo inherentno kao sržnu osobinu podrazumjeva i biti sova, noćni ćuk koji huće svoje pjesme u neke bezbožne sate. Isnay Rodriguez, poznatiji na kubi kao Dj Jigüe i vlasnik prvog nezavisnog hip-hop labela Guampara Music, ima jedan sasvim drugačiji razlog… Internet. Do prije nekoliko godina si kao običan građanin mogao zaboraviti na to da ćeš samo tako doći do internetske veze. Kuba je danas na razini prvih dial-upova pa tako Isnaya 4 ujutro nerijetko zatekne na parku u klupi gdje iskorištava san svih ostalih stanovnika kako bi mogao uhvatiti dobru vezu i komunicirati s vanjskim svijetom.

 

Kuba ne posjeduje privatne internetske veze već veliki gradovi imaju wi-fi na nekoliko javnih mjesta pa tako stoljetni parkovi, ispunjeni kipovima mrtvih generala, postaju hot spotovi s masom koja se okuplja s laptopima i tabletima, ne bi li Skyepala, slušala stvari na Youtubeu ili updateala društvene mreže. No ni ovo nije omogućeno svakome. Korisnici trebaju kartice na kojima se oguli dio gdje piše pin, a mogu ih nabaviti od nacionalne telekom kompanije ETCSA, no ove Nauta kartice su sve samo ne široko dostupne. Cijena im je 2$ za sat vremena u državi u kojoj ćeš u prosjeku u mjesecu zaraditi 25$ no većina Kubanca zaradi još nešto sa strane u alegalnim (niti kompletno ilegalnim, niti eksplicitno legalnim radnjama) poduhvatima, kakvim se smatra i DJ-ing.

 

I kako tada funkcionira elektronička scena zarobljena u predelektroničko doba? Digitalni marketing i eventi ne dolaze u obzir pa su old school metode kao usmena predaja, flyeri i posteri još uvijek najučinkovitiji način prenošenja informacija, a objave se šalju putem SMS-a. No ovako strogo limitirana internetska veza ujedno stavlja i barijere na kreativnost jer svjetska glazbena knjižnica sampleova jednostavno nije na raspolaganju prosječnom Kubancu i još jedna esencijalna rečenica je ona koju često u posljednje vrijeme zaboravljaš zatrpan svime i svačima nepotrebnim u svojim wi-fi orgijama: "Informacija je moć!" – svjesni su Berlina kao glazbene meke recimo, ali ne postoji mogućnost detaljnog praćenja informacija.

 

Iván Grajalo i Julio Cesar Jimenez, koji nastupaju pod imenom Electro Palestina, napominju kako je Grajalo sretan što tijekom dana radi kao profesor na sveučilištu gdje postoji internet veza, ali je toliko slaba da želi li pogledati Youtube video, jedini način da oto učini je da ga prvo downloada kako streamanje nije moguće i napominju" Biti fan elektroničke glazbe na Kubi je kao biti mornar u Paragvaju"! Koliko je za glazbenika ova situacija ograničavajuća prikazuje i Grajalovo priznanje da sada svoje limitirane internetske resurse koristi kako bi skidao video spotove Milli Vanilli i Ace of Base koje nije imao prilike nikada vidjeti u 90-ima. 

 

Znaš onaj osjećaj kada si online i istražuješ nešto jednostavno puštajući hipertekstu da te vodi dalje nakon prvog upisivanja u tražilicu? Kubanac nema taj luksuz jer je upravo zbog spomenutog ograničenja informacija gotovo nemoguće znati što bi uopće trebao tražiti, Kako je neobično u informacijsko doba, ono koje informaciju ima utkanu u samo svoje ime, zateći čitav komad svijeta u kojem se društvo kontrolira jednim dijelom neznanjem i uskraćivanjem prava na nju.

 

No kako će svaki umjetnik napomenuti, ograničenja rađaju sasvim novu vrstu kreativnosti tako da je Kuba razvila sebi specifične metode kojima prema svojoj maloj zajednici zaljubljenika u struju i podatke ipak šalje priljev novog. Skupina elektroničkih entuzijasta nazvala je sama sebe, u parodiji na vladine organizacije, Eastern Department of Electronic Emulation, gdje je riječ natjecanje moralo biti zamijena s emulacija kako ne bi zabila nož u srce socijalističkom režimu. Ovaj "internet" funkcionira tako da jedna osoba skine mp3, video ili krekani software materijal i zatim ga pohrani na USB disk koji cirkulira uokolo. Metoda je nastala po uzorku na već postojeći sustav na otoku El Paquete Semanal (The Weekly Packet) načina na koji se na otoku distribuiraju iz Havane nadalje Hollywoodski filmovi, latinoameričke sapunice i cenzurirani video spotovi, a vlada se jednostavno pravi da ne vidi (jer ne dozvoliš li ljudima mali ispušni ventil pobunit će se).

 

Ali El Paquete je vrlo zatvoren krug u koji treba vremena da se prodre, tako da je više manje jedini način da za elektroniku zainteresirani kubanac na neki način čuje glazbu koju radi njegov sunarodnjak je da posjeti live gažu. Dovoljno je teško doprijeti do tuđe glazbe, a postaviti vlastitu online gotovo nemoguća misija.

 

No ovo je tek dio priče koja spava na u prošlosti zarobljenom otoku. Naime, kupnja računala bila je ilegalna do 2008., ali su cijene po legalizaciji bile tolike da si ih je rijetko tko mogao priuštiti. No crno tržište je na Kubu ipak dovelo sve veći broj laptopa po prihvatljivijim cijenama. Doktori recimo imaju dopuštenje unijeti u zemlju jedan laptop godišnje s putovanja i uglavnom svaki ovaj primjerak završi na crnom tržištu u podzemlju gladnih elektronike. Sva audio oprema također mora biti uvezena. House porducent Roberto Puig napominje: "Nismo naučili kako da sviramo na kontrolerima jer ih nemamo", a Cesar Jimenez nadodaje "Sve je ili Virtual DJ ili Traktor. Nikada nisamo došli dalje od laptopa." Sviranje u klubu također postaje noćna mora izvedivpg jer apsolutno svu opremu moraju donijeti sami, kako su klubovi obično namijenjeni i prilagođeni tradicionalnim i live izvođačima od kojih žive pa je njima prilagođeno sve od stagea do razglasa.

 

No Kubanci su snalažljivi, izdržljivi, uporni i koriste resurse koje imaju najbolje što mogu, a čini se kako bi se klima uskoro mogla promijeniti napominjanjem da bi u pojedine četvrti mogao stići kolektivni wi-fi. Veća dostupnost znači i više informacija, znači mogućnost umrežavanja s globalnom mrežom umjetnika i mogućnost toga da svoj rad postaviš u oblak noosfere i omogućiš svijetu da čuje nešto potpuno drugačije, endemsku elektroniku koja je tako dugo živjele bez svojih kljaučnih komponenti. To će zaista biti uzbudljivo doba!