Less Is More – Juri Paik i novi party koncept u Zadru!
U maniri megalomanijske mašinerije kapitalizma žrvnjevi ekonomije i logike postojanja neminovno kao ptići u gnijezdu (kukavičjem ili ne u to ne ulazimo) gladno urlaju "Više,više, više!".
Dane, sate, suze krv i znoj bacaš u podmazivanje kotačića stroja ne bi li se on nastavio okretati u svojoj pohlepi za svime što je iskoristivo, naplativo i na prodaju, dok si ti od kandže grabiš taman dovoljno da nikada ne odeš od nje… no neke stvari ipak nisu zarobljene i zakačunate unutar bulimične potrebe konzumacije svega na maksimalno odvrnutim ventilima jer su osjetila desenzitizirani navalom novoga sa svih strana. Iako je zadarski koncept također u naslovu karakteriziran epitetima novoga, ovo novo je regresija na jedno mirnije vrijeme, na jedan čišći zvuk, na (manje ili više podnošljivu ili nepodnošljivu) lakoću postojanja. Manje jest više u mnogo više slučajeva no što bi za shopping odgojen i kulturalno uvjetovan ti i mogao i zamisliti, pa je tako slučaj i s glazbom. Pod Less Is More zastavama u Q bar se 28. siječnja smješta debelo poštovani gospodin koji sa Sit Down Recordingsa kreće u niskom startu, polako sigurno i promišljeno, Juri Paik.
Uz vinyl i digitalni label nastao u trijadnoj suradnji s kolegama mu Tomom R-om i Hervisom, iza aliasa skriveni Jurica Vuljan zaplakao je u doba Hladnoga Rata. No hladnoća i rat sabijeni u ovo tijelo mijenjaju osobne kompase na toplinu. Klinac brodograditelja, umjesto na pučinu 90-ih je usmjerio pogled na makadamsku stranputicu DJ-inga i produkcije, gdje je elektronika spontano uhvatila rep punk/new wave djetinjstva proplesanoga negdje na šarenom flooru splitskog kluba "Up & Down" krajem 90-ih godina prošlog tisućljeća. Bandovi i garaže postali su prošlost jer se ljubav sparkirala za gramofon i miksetu.
Prva nit koja lovi uho je techno i uz podršku tadašnjeg suradnika, kolege i prijatelja Inafa nastaje i prva produkcija za londonski Missile Records. S okusom zadovoljstva produkcije nastavlja i dalje, a postaje i karika unutar koda Decoded Recordsa, dok simultano na hiperprodukciju samo odmahuje rukom i rola okom posvećujući se njenom suprotnom polu tihih istraživanja i eksperimenta i lutanjima u potrazi za nemoguće modernim basom.
Od samih početaka zvuk Jurijevih setova razgranao se od Inteca, Terminal M-a i Primate-a do raznolikih kapilara techna i housea, a od ulaska u digitalno doba priznaje da najviše cijeni njemačku scenu, kako zbog kirurške produkcije tako zbog vrhunskih vizualnih identiteta pod jakim utjecajem Berlina, a u setovima gura organsku notu u naoko neemotivnu hipnotiku modernog zvuka.
Gospodinu Juriju podršku pružaju još dva domaće uzgojena momka, Butters i Toni Kostijal, a ti nam od 11.30 do 1 ujutro upadaš az 30 novaca, nakon čega ubacuješ još deset jer moderno kasniš na početak priče. Dobro nam došli u novi minimalizam lakoće na zadarskim pločnicima. Pleši dok ti tijelo dozvoljava uzmi manje, daj više – rezultat će te začuditi!