Londonski Dance Tunnel ovoga kolovoza zatvara vrata
U istočnom Londonu, na Kingsland Roadu, nalazi se odlični elektronički punkt. No bass i beat će ubrzo utihnuti pred zvukom udarca zatvaranja vrata i škljocaja brava.
Dance Tunnel lokalitet je posvećen elektronici, otvoren 2012., koji je pružio mnoge nezaboravne večeri Londončanima i svima koji su željni partija posjetili bujajuću metropolu kraljičine zemlje. No klima oko izdavanja dozvola u Hackneyu poslala je veliki crni oblak nad ovo križište elektroničke kulture.
Većina večeri traje na podiju do 3 ujutro, uz poneku iznimku koja se protegne do predzoru u 5 ujutro i koja zahtjeva u tom slučaju specifične dozvole tj. TEN (temporary event notice), koje nadležna tijela u Hackneyu nevoljko izdaju. Vijeće je ujedno primorano stvoriti novu verziju prijedloga za licenciranje nakon sve glasnijih pobuna vlasnika klubova istočnog Londona. Vlasnik Dance Tunnela Dan Beaumont tako je originalni prijedlog svojevremeno nazvao "regresivnim i štetnim".
No Tunnel se polako oprašta od svojih plesača prije finalnih partyja koji će se održati u kolovozu. Izdana je i službena izjava.
"Žao nam je što moramo objaviti da će Dance Tunnel zatvoriti svoja vrata u kolovozu. Nažalost klima licenciranja u Hackneyu je učinila nemogućim da dobijemo termine kako bi Dance Tunnel bio održiv dugoročno. Željeli bismo se iskreno ispričati svim plesačima Tunnela koje ćemo razočarati. Zaista smo pokušali učiniti da funkcionira. Hvala svim izvođačima, DJ-ima, promotorima i članovima obitelji koji s nama dijelili svoju najdražu glazbu i momente kroz prethodne tri i sitno godine. Hvala svima koji su naš podrum učnili ovako posebnim mjestom. Žao nam je što nikada nismo stigli popraviti onaj nagib na podiju."
Uz house, disco i techno programe petkom i subotom Dance Tunnnel je ujedno i domaćin za label večeri poput onih Ostgut Tona, Thundera, Mono_Culta i Tama Sumo's Your Love, kao i za FWD>>, nakon zatvaranja Plastic Peoplea na početku 2015.
Pomalo je začuđujuće gledati kako Europa ubrzano na pozadini legislativnih i birokratskih igara zakona, koji se donose kako bi udovoljili onome tko donosi najviše novca u krvožilni sustav grada, gubi divna underground mjesta kao okupljališta jedne iznimno značajne kulturne prakse. I tako europski klubovi umiru u tišini nesposobni boriti se protiv gentrifikacije, sve apsurdnijih zahtjeva s vrha lanca, cijena najamnina koje probijaju krov, preusmjeravanja novca na velike festivale i još beskonačno mnogo malih kotačića koji malo po malo trgaju komadiće pite za svoju korist. Pa eto, zatekne li vas dromomanska inklinacija u nekoj europskoj prijestolnici, navratite u pokoji dobar klub. Možda će to bit jedina prilika za sjećanja s ovoga floora koju ćete ikada dobiti.
