MDMA kao lijek?

 

Impresioniran njenim mogućnostima dao ju je psihijatru Leu Zeffu koji je prekinuo mirovinu samo kako bi podučio ostale u branši diljem svijeta kako da MDMA koriste u svrhu liječenja.

 

Svijesni što bi mogla učiniti u rukama nestručnjaka, probali su je držati u tajnosti i zvali je šifriranim imenom “Adam”. No kako ljudska priroda slabo podnosi tajne i baš poput biblijskog protagonista slona je iskušenjima “Adam” se u ranim 80-ima našao na teksaškim podijima (Stark Club u Dallasu). DEA je zabranila drogu/lijek nakon čega su psihijatri i psiholozi podigli tužbu i dobili, ali DEA je odlučila ignorirati presudu. 

 

MDMA se kasnih 80ih preselila na Ibizu u klubove poput Amnesie i Ku-a  i 1988. britanski DJ-i u posjetu Ibizi, duboko dirnuti iskustvom, ponjeli su kući opušteni balearski stav u London. Ecstasy i glazba uskoro su postali nerazdvojni i mali raveovi su se pretvorili u goleme višednevne partije i MDMA se utkala u europsku i globalnu rave scenu.
{youtube}7ldu7qAdZ0Q{/youtube}

 

Realnih problema nije bilo sve dok nije nastupila zabrana, kao posljedicu čega je tržište preplavljeno masom falsifikata koji se prodaju pod imenom “Molly” ili “Ecstasy” i upravo ove supstance uzrok su smrtnih slučejeva, jer nitko nije siguran što točno uzima.

 

No u produkciji je trenutno film MDMA The Movie: “How Ecstasy become the world’s favourite drug” koji za cilj ima istražiti povijest i kulturni učinak ove jedinstvene droge, ali naglašava njenu inicijalnu funkciju lijeka za PTSP i ulogu harm reduction programa kao alternativi 3 desetljeća neučinkovite prohibicije, koja je donijela više štete nego koristi.

 

Kako je MDMA bila lijek cijelo jedno desetljeće prije no što je postala rekreativni sintetički bijeg od stvarnosti na partyjima, studije njenih blagodati nastavljaju se i dalje. Trenutne FDA odobrene studije pokazale su da nakon dva mjeseca kontrolirane uporabe 83% subjekata više ne zadovoljava kliničke kriterije PTSP-ja.

 

Ekipa je uložila goleme količine vremena, novca i energije kako bi donijela iskrenu i otvorenu priču kroz intervjue, razgovore, slijedeći harm reduction grupe po svijetu, a moći ćete čuti i razgovor sa samim “kumom Ecstasyja” Alexanderom Shulginom koji je preminuo prošle godine u 88 godini života… 

 

Kroz masu intervjua upoznat ćete roditelje stradalih, one koji su preživjeli stavične zločine i nisu se nikako mogli riješiti krvnje,straha i mučnih sjećanja, veterane koji tvrde da im je Molly pomogla da nastave sa životom kada su samo željeli umrijeti…
{youtube}ZzaqjLoYiUU{/youtube}

 

Da bi film zaista zaživio za drugu fazu produkcije potrebno je sakupiti 100 000 $. Trenutno su na 21% potrebnog iznosa i na odbrojavanju je ostalo još jednako toliko dana. U međuvremenu puštaju komadiće intervjua i needitiranih sirovih materijala i čini se kako ideja filma polako prerasta u cijeli jedan kulturni diskurs. Možda njegovi tvorci zaista i učine ono što su naumili i skinu stigmu s onoga na čemu se epatina lošeg publiciteta taložila desetljećima.