Nina Kraviz odgovara na negativne kritike nakon gaže u Melbourneu

 

Odrasla je uz oca zaljubljenika u glazbu i djetinjstvo su joj obilježili zvuci jazza i psychodelic rocka. No odjednom kasnih 90-ih kroz radijske zvučnike je zakapao danas klasik acid housea Armandov "Downfall" i udica je bačena. Ovaj savršeni trenutak kada traka nađe svoju metu rezultirao je time da Nina stvara vlastitu radio emisiju i u kojoj se poigrava technom, houseom i IDM-om i kocka se zarolala. U ovo veliko glazbeno srce sve se više uvlače zvuci techna, housea, funka, space disca i rijetkih soundtrackova iz 60-ih i 70-ih koje počinje vrtjeti na svom stalnom setu svaki petak u moskovskoj Propagandi.

 

Uslijedilo je nekoliko iznimno uspješnih traka kao što su "Voices", "Pain In The Ass", "I’m Gonna Get You", "Ghetto Kraviz", ali Nina sama je napomenula kako je tek nakon Red Bull Music Academy-ja počela osjećati stvarno samopouzdanje, brusiti svoj stil i okupljati oko sebe one koji jašu isti val housea i techna sa kojeg se cijedi neobično pomaknuti acid prizvuk.

 

Ovoga vikenda Australci su plesali na zvuke sibirskog techna no čini se da se jedan tabor plesača nije baš osjećao pretjerano plesno, kada su komentirali da je u closing setu zatvaranja partyja s Marcelom Dettmannom i Bjarkijem Nina odlutala predaleko od onoga što oni smatraju technom, zahtijevajući odgovor od vlasnice трип labela.

 

Nina nije gubila vrijeme niti pretjerano brala brigu objasnivki koherentno i opširno svoj stav o glazbi:

 

"Odsvirala sam spontani i eklektični, no ipak koherentni set, koji se sastojao od nekoliko različitih dijelova […] Neki su se žalili, a neki tražili svoj novac natrag. I to bi sve bilo u redu , ali jedan aspekt me je posebno dirnuo. […] Ljudi su željeli "techno" i po njihovom mišljenju ja im ga nisam dala – zapravo sve što sam puštala je bilo više manje techno, barem u mojoj ponešto široj definiciji širokog spektra. Što drugo da kažem. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali potrebno je vrijeme, iskustvo i znanje da se ono formira."

 

"Odrasla sam s ponešto drugačijim konceptom glazbe kao jednog velikog soničnog prostora u kojem je sve povezano sa svime ostalime. Slijedeći ovaj koncept most između techna i disca je vrlo kratak. Dodatno vjerujem da je poanta glazbe sloboda izraza i da je savršeno oruđe koje može povezati raznolike ljude."

 

"Osobno sam uvijek voljela manje očite i predvidljive sonične krajolike jer je nepoznato za mene uvijek bilo privlačnije od onoga što sam već iskusila. Iz upravo ovog razloga i sposobnosti da povezuje glazbom sam uvijek voljela Laurenta Garniera."

 

"Na pozitivnu notu voljela bih poslati najtoplije pozdrave onima koji me cijene zbog onoga tko jesam. Oni koji ne razumiju što radim – hvala Vam što ste navratili."

 

Ninin puni odgovor možete pročitati na službenoj Fb stranici niže: