Od A do Ž(ena) – najvažniji trenuci feminizma u DJ kulturi 2015.
Svi mi želimo iste stvari, samo ih žena želi u ljepšim bojama. Svi radimo na podizanju iste kulture i radimo ono što volimo osjećajući da bez ritma život ima puno manje smisla.
Zašto je tada uopće potrebno ugaziti u domenu velikih opasnih, značenjem i poviješću nabijenih, riječi kao što je feminizam? Ova riječ izgovorena čini se isisava sav zrak iz prostorije, muškarci automatski staju u stanje pripravnosti i slaloma argumenata, ali ova riječ nije babaroga namijenjena da kastrira maskulinitet navodnom ženskom iracionalnošću. Feminizam je samo zbirni pojam koji označava vjeru u pravo na jednaku šansu da se trudiš i uspiješ na temelju plodova svoga rada. Ništa više i ništa manje. Svijet, iako sačinjen od dva polariteta muškog i ženskog, puno je više sastavljen samo od osobnosti, sve ostalo su samo društveni konstrukti, a najbolja verzija svijeta, najkvalitetnija manifestacija glazbene industrije, upravo je ona koja uključuje oba pola.
Iako je rasprava do sada rijetko sezala dalje od toga da je nekoliko publikacija veselo objavilo listu DJana koje biste trebali poznavati, damama to još uvijek ne garantira da se njihovo natjecanje za pojedinu gažu neće uplesti u mrežu spolne pristranosti i da će njihov rad biti suđen sam po sebi bez seksualiziranja nastupa ili bez njihova uvođenja na lineup samo radi raznolikosti. Posljednja godina je također pokazala pomake npr. na ljestvici Resident Advisora, gdje se u prvih 100 ovoga puta zateklo 9 žena nasuprot prošlogodišnjih sedam i bile su rangirane više. Svaki put započinje prvim korakom i još je dalek pred nama. No ovdje smo danas da osvijetimo nekoliko koraka koji su bljesnuli na horizontu 2015. i pokrenuli mehanizam promjene.
Kao prvi navodimo intervju Pitchforkove Jessice Hopper s Björk nakon što je objavila album Vulnicura dva mjeseca prije najavljenog datuma, 20. siječnja. Jessica se dotakla goreće teme konstantne sumnje u autentičnost autorstva islandske kantautorice, na što je Björk odgovorila kako "nitko ne bi i na sekundu propitivao autorstvo recimo Kanye Westa", dok se ona neprestano mora boriti da dokaže autorstvo svoga rada. Sada bivša urednica Pitchforka posvetila je čitavu godinu pokretanju rasprava, pisanju članaka, predavanjima i Tweetovima koji se specifično bave položajem žene u suvremenoj glazbenoj industriji.
{youtube}1u4lFf6uQJs{/youtube}
Nekoliko mjeseci nakon znakovitog razgovora s Björk baza žena u elektronici female:pressure lansirala je VISIBILITY, blog posvećen fotografijama žena na svojim radnim mjestima u studijima diljem svijeta. Blog napominje kako su bili inspirirani komentarom same Björk o nedostatku vizualne dokumentacije žena koje se bave ovim poslom. female:pressure je tako nastavio svoj cilj vidljivosti žena na elektroničkoj sceni koji je 1998. započela austrijska DJane Electric Indigo.
Još jedan veliki naklon ide Marei Stamper aka The Black Madonna koja je 2015. ispunila sa više intervjua, Tweetova, fotografija, mixeva i nastupa no što je naizgled ljudski moguće. No najistaknutije je lansiranje DAPHNE programa koje s podnaslovom "Ženski pokret u Dance Glazbi" uključuje radionice, predavanja i klupske večeri koje uglavnom daju prilike ženskim prstima da pokažu svoje. Napomenula je kako nema nikakve potrebe da budu ekskluzivno žene već je poanta bila osvijetliti ulogu feminiteta na vodećim pozicijama.
{youtube}NPSJzd6JxZg{/youtube}
U svibnju se odjednom pojavio Twitter i Tumblr account @malelineups s prvom objavom "Congrats @dkmntl, you have a very male lineup! Take a step towards perfection + book some more women next year?" Ni berlinski Atonal nije izbjegao kritike zbog svoje kobasa party kvalitete. Ovo je još više podiglo buru koja je započela podacima o omjeru muško ženskog bookiranja na velikim festivalima koju je izbacio female:pressure nešto ranije.
Tri brooklinčanke, Frankie Decaiza Hutchinson, Christine Tran i Emma Burges-Olson, osnovale su Discwoman prije nekoliko godina kako bi promovirale ženske talente. No ove godine dobile su puno više medijske pokrivenosti i od početaka, gdje su isključivo sudjelovale žene, sada pod njihovim kišobranom stoji miješano društvo. Srpanj je pak na Sveučilište u Huddersfieldu stigao s prvim sastankom Yorkshire Sound Women Networka. Pod vodstvom predavačice tehnologije glazbe Liz Dobson provedeno je sedam radionica za žene na teme poput modularnih sintesajzera, Abletona Live i aditivne sinteze.
U međuvremenu u Berlinu SoundCloudova Kat Young stvara Salt + Sass s ciljem da "poveže, slavi i doprinese vidljivosti žena koje rade u glazbenoj industriji Berlina". Kolovoz je pak donio novi val, koji je ovoga puta također podigla Jessica Hopper s kojom je godina i započela. Tweetnula je jednostavno pitanje: Gals/other marginalized folks: what was your 1st brush (in music industry, journalism, scene) w/ idea that you didn't "count"? – i glazbena sfera je zabrujala. Čini se da je udarila žicu jer su se javile mnoge žene iz industrije (Lauren Martin iz RBMA, Faderova Ruth Saxelby, Lauren Halo, Nite Jewel, Jubilee…)
Kako god okreneš, plima se mijenja. Samo zato što možda nisi osjetio na svojoj koži ne znači da stvarni jaz ne postoji, ne znači da se žena na pozornici ne predstavlja kroz prizmu požude dok sposobnost pada u drugi plan ili da je manje poželjan dodatak festivalskom lineupu, ne znači da se neće morati truditi dvostruko više da bi dobila istu stvar samo zato jer nema pravi set opreme pod hlačama. Poanta nisu ekskluzivni eventi koji uključuju samo žene i uspostavljaju matrijahalne mjehuriće durenja koji isključuju maskulinitet. Poanta je suradnja i svijest da sjediš li ili stojiš u toaletu nimalo ne utječe na tvoje sposobnosti. Možda vidimo svijet drugačije, ali to je upravo ono što obje strane tjera da rastu i uče! Pa korak do nove 2016., tko zna što nas još čeka!