U klubu ste deset i više sati. Odavno ste prešli fazu umora, ali nastavljate dalje, iz Funktion One-a ore se industrijski zvukovi, Sunce je odavno izašlo, ali unutra je i dalje mračno. Tada pogledate na sat i još malo pa će 8. U trenutku kada izađete van na zrak nešto vam odmah oduzme koncentraciju, vaš miris. Nakon toliko sati plesa, svaki normalan čovjek se uznoji i više nego dovoljno. A i sama činjenica da ste jutro dočekali u Berghainu govori sama za sebe.

Jedna takva noć provedena je u eksperimentu umjetnice Isabel Lewis, koja je upravo željela pomirisati iskustvo koje joj može donijeti miris jednog kluba kao što je Berghain. Ova umjetnica, plesačica i DJica želi stvoriti putpuno novi doživljaj. Isabel ne želi samo da gledate nečiju izvedbu već da ju osjetite kao da ste dio nje, ''mirisi su namijenjeni da im svjedočimo''. Ideja je bila da se osjete mirisi kultura, gdje je tražila odgovore na pitanja. ''Ako bi intelektualnost imala miris, kako bi mirisila'', ''Što to znači živjeti dobar život u 21.-om stoljeću'' bila su samo od jednih tema koje je išla udisati.

Prepun šarolikog spektra ljudi koji izlučuju velike količine znoja, betona, dima, laka za kosu, alkohola, ta noć joj je kako sam kaže, bio naj trippy provod u Berghainu ikada. Kako je miris najbrže osjetilo koje dolazi do mozga i ostavlja potpuno nesvjesnu reakciju, 30 znojnih godina Berlinskog kluba itekako predstavlja novu razinu doživljaja. A ne zaboravite da je berlinski sud techno proglasio visokom kulturom.

Sljedeći puta nakon izlaska pomirište svoju odjeću ili još bolje spremitu ju ormar na neko vrijeme kako bi kasnije putem njuha sjetili trenutaka koje ste tu noć proživljavali. Cijelu njezinu priču možete pročitati ovdje.