Psihodelično iskustvo slunjskog župnika na Modem festivalu

Iako je prošle godine bio dosta skeptičan prema ovoj vrsti glazbe i posjetitelja, koristeći pritom vrlo opreznu terminologiju ove godine se primjećuje puno pozitivniji i otvoreniji stav prema zajednici elektroničke glazbe koja ga je dojmila.

Foto Pixel 24 sata

Svoja zapažanja iz 2017. prenio je i na internetu stranici Župe slunjske:

Ovih je dana kroz Slunj prošlo mnogo grupa koje su svojim načinom odijevanja i izgledom pobuđivali zanimanje. Odmah ćete pogoditi da se radi o sudionicima festivala neobične glazbe koji se godinama održava na rijeci Mrežnici kod Primišlja. Ovi ljudi nisu ničim provocirali lokalno stanovništvo. Strpljivo su čekali na prijevoz, kupovali po trgovinama i pokazivali strpljivost i toleranciju. Nije zabilježena nikakva krađa ili eksces…

Danas sam u pratnji g. Pere Lalića, vlasnika velikog kampa na Mrežnici, obišao čitav kompleks. Prepoznatljiv kao svećenik obišao sam velika parkirališta na slunjskoj i ogulinskoj strani Mrežnice. Mnoštvo automobila svih europskih registracija i iz svijeta. Ovdje se okupilo oko 6 tisuća ljudi. Prošetali smo uz Mrežnicu i susreli ljude među kojima nema nikakvih svađa, podjela. Jedni druge prihvaćaju u različitosti ne samo u odijevanju nego i u načinu života.  Posebno upada u oči ekološka svijest: nigdje nismo vidjeli bačen ćik. Ima predrasuda o ovim ljudima i glazbi koju vole, poznatoj kao psihodelična glazba. Ako pođemo od pretpostavke da ova glazba i njeni obožavatelji spadaju u subkulturu, u oporbu službenoj kulturi i načinu života, onda moramo priznati da oni nisu nimalo agresivni.

Zapravo dobroćudni su i tolerantni. Nema nikakvih svađa, povišenih tonova. Zanimljiva je reakcija kad vide katoličkog svećenika u svojoj sredini. Osobno sam doživio radosno prihvaćanje. Većina je dala neki znak radosti, pogledom, smiješkom, pozdravom. Neki su pomalo iznenađeni i zatečeni. Dok smo pričali s jednom trojkom od Čakovca (mladić i dvije simpatične djevojke), mladić, po zanimanju sociolog, reče da mu je to najugodniji doživljaj danas tj. susret s katoličkim svećenikom u kampu. Razgovarali smo s grupom iz Švicarske koji su radosni kad vide svećenika u svojoj sredini. Razgovarali smo također s liječničkim ekipama (dvije ekipe).

Nemaju gotovo nikakvih ozbiljnijih intervencija. Policija također nema puno posla. Specijalni odred koji se bavi preventivom u suzbijanju droge odlično radi svoj posao. Na narodnjačkom koncertu droga i tučnjave su dio koncerta – primjećuju neki – što ovdje nije slučaj. Prošao je već 21 sat i glazba u glavnom punktu postajala je sve jača. Mnoštvo je u ritmu glazbe u nekoj vrsti transa. Morali smo napustiti ovaj veliki kamp. Glazba je bivala sve tiša kako smo se udaljavali. Ponijeli smo u svijesti drage susrete s ovim ljudima raznih naroda, jezika i kultura i zaželjeli opet doći k njima. Ne mogu se pohvaliti da sam učinio neko veliko djelo, ali bio sam s ljudima koji u različitosti žive jedinstvo.
{youtube}d6XRrHkMXpI{/youtube}

U konfliktnom svijetu, svijetu u znaku terorizma i ratova, ovaj festival sa sudionicima djeluje kao oaza mira. Ovdje sam prepoznao Isusovo blaženstvo: “Blaženi mirotvorci, oni će se sinovima Božjim zvati!”. Razmišljajući dalje o ovoj glazbi i festivalu dojam je da je ovo pokušaj da se ljudskom tehnikom pa i glazbom dođe do ravnoteže duha, do mira i neke vrsti spasenja. To je hvalevrijedno. Ipak, naše spasenje, a to znači pobjedu smrtnosti i krhkosti ne možemo izvojevati nikakvom tehnikom pa niti glazbom. Naše spasenje, izlazak iz naše sputanosti čisti je dar Božji. Prijeći prag milosti znači prihvatiti Božji dar odnosno ponudu. To nije poniženje za čovjeka kao što nije poniženje za malog dječaka ako ga otac prenese na ramenima preko mutne rijeke.

Izvor: www.slunj-crkva.hr/16859