Regionalac u Frankfurtu – Retrospektive i futurizmi Ivana Mikića!
Imaš li mikić gotovo je neminovno da simultano imaš i neodoljivu glutomansko-hedonističku potrebu ovisnika o šećeru da taj isti mikić i polizneš.
No bosansko-hercegovačkog gospodina Mikića dakako ćeš prvo pitati za dozvolu prije no što ga posliniš. A pitaš li, sada 26. godišnjeg Ivana, sasvim drugo pitanje aka – što ima novo – saznat ćeš baš svašta jer će te on upitati koliko vremena imaš, i to se obično pretvori u samoobmanjujuću instancu pića koja, sasvim prirodno, 5 sati kasnije završi na nekom flooru. No prije novoga u malo reminiscencija toga kako smo do mogućnosti novosti novoga stigli.
Bio je to kraj srednje škole kada je Ivan odlučio jednom sasvim glasnom hobiju i interesu dati više energije i mentalnog prostora i čini se da je odluka bila sasvim sjajna jer su godine truda rezultirale time da ga regionalna scena sada poznaje kao vraški dobrog DJ-a i predanog promotora svega onoga techno. Za Ivana preferenca je oduvijek bila na privatnim malim underground okupljanjima, onima gdje nema veze tko si, što si i od kuda si i kako to što jesi ako si tamo zbog glazbe. Prva veća pozornica u CV-u bio je našički La La Land gdje pult dijeli s dragim kolegom i prijateljem Matijom, a našao si ga još oko miksete kako orbitira uz ekipu kao što su Forest People, Davor Gvozden, DJ Akilah, SPUNK, Deep, Incept, Worda, Vladimir Acic, Sugar Lobby, Sayyed Bandar, Indy Slide, Fixsell i mnogi drugi…
Što Mikiću golica sonično unutarnje ticalo? Nađeš li ga za pultom šanse su da slušaš robusnu hrapavost industrijskog techna spastičkoga basa kao predgrađa mraka proto melodija nakalemljenih kao metastrukture ponad ritma.
U temporalnom procijepu od tada od sada dogodilo se mnoštvo divnosti, između ostaloga i prvo izdanje na gravitaciono privlačnom Parabola Recordsu u rukama Dragana Lakića. Produkcija je tada stavljena na stražnji plamenik kako bi vrijeme bilo usmjereno na organizacijske potencijale partija u Županji pod imenom Underground Source, izvori, ishodišta i središta čine se sasvim prikladnom nomenklaturnom sugestijom za skupinu mladih ljudi koji su okupljeni oko ideje i entuzijazma ne bi li svoje evente postavili u jednako sveobuhvatni fizički prostor Multikulturnog centra u Županji, kao mjesta koje vjeruje u glazbu kao cjelinu i njen potencijal da spaja, mijenja i čisti.
Ako su te stopala i srca ikad povukla u moto kamp u Orašju, šanse su da si upoznat sa zvučnim susjedstvima GotivanDC-a koji već pet godina dere svoju priču. Želiš li znati početke i geneologije ove priče retrospektiva bi te vodila u jednu garažu s oko 15-ak ljudi koji smatraju da ako nema onoga što želiš, uzmeš stvari u svoje ruke i stvoriš to. Mala ideja radom i trudom kroz pet godina prerasla je u party s preko 1000 posjetitelja i free upadom za sve one kojima je do plesa pod samo jednim motom- "Gotivna glazba, gotivni ljudi, gotivna cuga koju sam doneseš. Gotivan DC party."
Ljeto 2017. bit će zapamćeno kao ljeto jubavi gdje je Mikić za pult stao s regionalnim umjetnicima za koje nosi golemo poštovanje i zore su se čekale rame uz rame za pultom uz TKNO, Sub Effect, Anu Rs, Laga… No kako je u 21. stoljeću svijet tvoja oštriga i kozmopolit si već samim rođenjem u njega, Ivan iz BIH seli u Frankfurt gdje se iznova posvećuje sirenama produkcije i uskoro ispada i "Guilty" EP s Klink Rooma. krivnje su dakako sasvim zanemarive osim one za tvoju potrebu za plesom poslušaš li Mikićeva izdanja na Ogijevom Technodrome-u VA100 ili pak novom EP-u s tri originalne trake i 2 remixa od kojih je jedan također provučen kroz prste DJ Ogija, a drugi estetski šiljak preuzimaju sentimenti kolege Dominika Musiolika iz Offenbacha. Za oba ova izdanja cupkaš još malo nestrpljivo na mjestu da bi ih uhvatio sada u ožujku. Dokumentirati karijere nije nimalo lako no postaje ponešto lakše na Dokument Recordsu Tea Haroude s kojega će izaći sasvim novi EP s tri originalne trake.
I sada za malo kuloarskih priča i šaputanja onih stvari koje čuješ po mračnim zakutcima. Zvuk koji čuješ jest šuškanje infa da stiže još jedan album s 4 originalne trake, no ovoga puta više eksperimentalne prirode kao empirijsko istraživanje zvuka, futuristički izlet u nepoznato, opskurni techno s primjesama i natruhama hibridizacije s čisto konceptualnim. No o tome kada detalji iz sjene iskorače službeno na svjetlo. A do tada izvoli dragi naš, osjeti se sasvim slobodnim kao uskoro nadolazeće nam laste istražiti Ivanovu digitalnu prisutnost na hipervezama niže. Enjoy i sretan ti bio vikend! (proceduru znaš – nikada više nećeš biti tako mlad kao ovaj vikend, pa imaj to na umu ako ti padne na pamet kući prije aftera)
