Sedamdesete i osamdesete nama su najdraže razdoblje
Nanedavno održanom festivalu Coachella u južnoj Kaliforniji francuski je dvojac Daft Punk u petak 12. travnja prikazao najavni spot za njihov novi album „Random Access Memories“ i izazvao oduševljenje među posjetiteljima. Ti isti nisu mogli ni slutiti kako se među njima nalaze upravo i sami francuski dance junaci Thomas Banglater i Guy-Manuel de Homem-Christo, potpisnici jednog od najiščekivanijih albuma godine.
Kako je to uvijek slučaj s albumima Dafta Punka i najnoviji je uradak obavijen velom tajne te tek na kapaljku procure poneki detalji, ali u nedavnome su razgovoru za Rolling Stone u svome pariškome studiju otkrili brojne zanimljivosti vezane uz album od kojih neke prenosimo.
Sam rad na albumu započet je još 2008. godine bez ikakvog jasnog plana jer, kako Thomas kaže, nakon tri albuma osjetili su kako trebaju naći nešto što još nikad nisu napravili. Dvojac je bio nezadovoljan prvim demo trakama osjećajući da zvuče kao da su rađene pomoću autopilota. S vremenom su došli do novog pristupa odlučivši se da sve što inače radi s instrumentima i samplerima naprave s ljudima. U potpunosti su izbacili sampleove dok su drum machine ograničili na korištenje u samo dvjema trakama od njih 13 na albumu. Jedina elektronika na albumu dolazi u obliku masivnog, ručno rađenog modularnog sintisajzera koji dvojac svira uživo na albumu, a njemu se priključuje i arsenal vintage vokodera na kojima su ručno manipulirali pitch, vibrato i legato. „U današnjoj glazbi vlada trend gdje se snimljen ljudski vokal tretira kako bi zvučao robotski“, govori Thomas, misleći pritom na Autotune pošast, „dok smo mi pokušali robotske vokale učinili što ljudskijima, potencirajući njihovu ekspresivnost i osjećajnost.“
Sam naziv albuma objedinjuje dvojčevu neizmjernu fascinaciju ispreplitanjem čovjeka i tehnologije, ali i prošlošću. Tako je album iz 2001. godine, „Discovery“ bio dio koncepta u kojem su se prisjetili funka, disca i soft-rocka svog djetinjstva dok su za „Random Access Memories“ unajmili vrhunske svirače koji su surađivali na legendarnim izdanjima umjetnika kao što su Michael Jackson, Herbie Hancock i Eric Clapton. Glavni čovjek grupe Chic, iznimno popularne i utjecajne grupe iz disco ere, Nile Rodgers svira ritam gitaru na nekoliko traka, a pojavljuje se i u najavnome singlu uz Pharrella.
{youtube}pefow5Kp_W4{/youtube}
„Sedamdesete i osamdesete nama su najprimamljive razdoblje“, otkriva Guy-Manuel. „Svi glazbenici okupljeni na albumu bili su ushićeni što su se opet sreli i zasvirali zajedno“, govori Guy-Manuel pojašnjavajući kako nije stvar u tome da nisu mogli napraviti lude futurističke stvari već da su se jednostavno htjeli poigrati s prošlošću.
Pharrell, Julian Casablancas iz The Strokesa, Giorgio Moroder i Animal Collective’s Panda Bear tek su neki od gostujućih vokalista. Spomenimo kako Pharell pjeva u već otkrivenome singlu „Get Lucky“ te u nabrijanoj disco traci znakovita imena „LoseYourself to Dance“.
Albumski otklon od kompjuterski generiranih zvukova otkriva ujedno i Daft Punkovu ambivalentnost spram EDM pošasti kojoj su i sami krivci. „Elektronska se glazba trenutno nalazi u svojoj komfor zoni i iz nje se ne miče ni centimetra“, mišljenja je Thomas nastavljajući kako to nije ono što bi glazbenici trebali raditi. Po njemu, sam žanr prolazi kroz krizu identiteta jer kad čujete neku stvar nerijetko ne znate čija je. „Nema autorskog pečata. Skrillex je bio uspješan jer posjeduje prepoznatljiv zvuk – čujete neku dubstep stvar, odmah pomislite kako je to on čak ako i nije.“
Nove stvari rađene su u studijima diljem svijeta. Većina vokala je snimljeno u Parizu, ali ritam sekcije povjerene su čuvenim Ampex spravama u Los Angelesu i New Yorku, točnije studijima Electric Ladyland i Henson. „Ima traka koje su tijekom dvije i pol godine prošle kroz pet različitih studija“, otkriva Thomas,“i ispunjene su životnošću.“
{youtube}eYDvxo-M0OQ{/youtube}
Tijekom snimanja nadolazećeg albuma, dvojac je našao vremena i za suradnju s Kanyeom Westom na njegovom novom albumu. U svome pariškome studiju složili su kombinaciju live i programiranih bubnjeva uz koju je Kanye West vokalno improvizirao. „Sve je bilo veoma surovo – on je repao, zapravo više iskonski kričao“, kaže Thomas. Redatelj i dugogodišnji prijatelj Dafta Punka Michel Gondry rekao je kako mu je West nedavno pustio dvije stvari koje su odskočile kvalitetom iz spomenute jam sesije te kako je već angažirao kultnog Chrisa Cuninghama da režira spot za jednu od tih dviju stvari.
Pariški dvojac, na veliku žalost svojih obožavatelja, nema namjeru turnejom promovirati svoj novi album. Njihova posljednja turneja, „Alive 2007“, na kojoj su svirali unutar divovske piramide pokrivene ekranima, postavila je nova mjerila postavljanja pozornice, a čini se kako im ovaj put nije to namjera. „Želimo da se sva pažnja preusmjeri na majstorstvo albuma i uzbuđenje zbog slušanja tog istog; ne vidimo turneju kako dodatak albumu.“ Ukoliko se na kraju i otisnu na turneju, Thomas govori kako će ona biti presjek njihove cijele karijere, a ne tek usredotočena na novi materijal.
{youtube}da_Yp9BOCaI{/youtube}
Do tad nam ne preostaje ništa drugo negoli pričekati 17. svibnja kada će se, navodno, u malenom australskom gradiću po imenu Wee Waa koji se nalazi u pokrajini New South Wales i ima svega 2.100 stanovnika održati premijerna izvedba novog albuma. Ukoliko se ova vijest i pokaže neistinitom, premda sve je moguće kada su u pitanju pariški ekscentrici, sigurno jest da „Random Access Memories“ izlazi u prodaju 20. svibnja, a sudeći po pomami koja već sada vlada, bit će riječ o jednome od najprodavanijih izdanja ove godine.