Slunjski župnik o Mo:Demu: -Pokušavamo proniknuti u tajnu ovog festivala i glazbe-
S Mo:Dem festivala prve video materijale mogli ste vidjeti prije par dana, a evo kakva zapažanja donosi slunjski župnik Mile Pecić koji već godinama obilazi psihodelični događaj u Donjem Primišlju
Posjetili smo MoDem festival na Mrežnici
Ovih su dana u Slunj stizali mladi ljudi iz svih dijelova svijeta prepoznatljivi po svojoj odjeći i stilu života. Neki su stigli kamperima, osobnim automobilima a neki javnim prijevozom. Organizatori su se dobro pripremili za ovaj diljem svijeta poznati festival. Danas smo posjetili ovaj festival. Ljubazni domaćin nam je osigurao narukvicu bez koje se ne može ući u prostor festivala. Ostavili smo automobil na ulazu i krenuli u obilazak ovog kompleksa. Kao svećenik sam prepoznatljiv i mnogi me pozdrave smiješkom, mahanjem ruke. S nekima porazgovaram. Susrećem mlade iz Italije, Njemačke, Izraela, Tunisa, Indije…Iz svih europskih zemalja.
Šatorska naselja posvuda. Glavni punkt iz kojeg se pušta psihodelična glazba radi smanjenom snagom koja se pojačava u noći. Neki u ritmu glazbe plešu. Spuštamo se k rijeci Mrežnici gdje je živo. Također šatorska naselja, trgovački kiosci. Neki se u ritmu glazbe vrte…Svako toliko naiđemo na naše ljude koji rade u osiguranju, održavanju…Trgovci nude hranu i piće. Dojam je da je svima drago vidjeti svećenika među njima. To pokazuju smiješkom. Ali ovdje su ljudi različitih kultura, svjetonazora, nacionalnosti, jezika. Nismo primijetili ni trunka nasilja, svađe, povišenog tona. Pokušavamo proniknuti u tajnu ovog festivala i glazbe. Možemo teoretski raspravljati i analizirati festival ali ovdje se radi ne samo o posebnoj glazbi nego se posvećuje pažnja vizuelnom dojmu, njeguje se odgovornost prema prirodi i okolišu. Možemo zamisliti na ovom relativno malom prostoru blizu deset tisuća ljudi različitih kultura, jezika, boje kože, naobrazbe ali nema nikakvog sukoba.
Ipak, ne možemo se oteti dojmu da ovi mladi ljudi nešto traže, da ne mogu sakriti krik, vapaj. Veliki Augustin prošao je njihovo iskustvo i došao do spoznaje: „Nemirno je srce naše dok ne otpočine u Tebi, Bože!“Ovi su dragi ljudi djeca Božja. Bog ih je volio prije nego što su ugledali ovaj svijet, dao im je identitet. Čudo je što svatko od njih postoji. Dok sam prolazio između njih, susretao ih pogledom, molio sam Božju dobrotu da ih spasi, da budu sudionici festivala u vječnosti, festivala Ljubavi. Nije mi žao što sam zaprašio cipele, umorio se hodajući kilometre. Bio sam s njima u njihovoj radosti zajedništva u različitosti, njihovog traganja za puninom ljubavi…
Izvor: https://www.slunj-crkva.hr/52291
