Space će se ponovo otvoriti kao Space, ali drugačiji!
Ibiza je ove godine još jednom trskom zatvorila knjigu sjećanja na lokaciji koja je pomogla graditi svjetski poznatu reputaciju bijelog rasplesanog španjolskog otoka.
Pepe Rosello 1989. ušetao je u do tada anoniman prostor, pogledao uokolo i zaključio kao bi ovo bilo idealno mjesto za krenuti graditi legendu. Pogleda uprtog prema gore, fasciniram istraživanjem svega iznad stratosfere prikladno mu daje ime Space, i kroz 27 godina odgaja za svojim pultevima neke od najvećih globalnih umjetnika lansirajući karijere ekipe kao što su Sasha, Steve Laweler i Carl Cox.
No svaki kraj ujedno je, po generalnoj metafizičkoj logici, neminovno i novi početak pa tako ni Spaceova osobna povijest nije iznimka. U nedavnom televizijskom intervjuu s Abelom Matutesom najavljeno je novo otvaranje Spacea koji će zadržati originalnu nomenklaturu. Njegova tvrtka Matutes Grupa preuzela je kontrolu nad klubom nakon ovogodišnjeg umirovljenja gospodina Rosella. Abel je napomenuo kako će Space zasigurno ostati pod starim imenom, ali kako on i ostali iz Matutes grupe razmatraju dodavanje novog sufiksa imenu, da bi se već ustoličeni brand Spacea bešavnije spojio s ostalim franšizama koje već posjeduju. Ovaj korak bi se mogao pokazati kao sjajan odabir koji će istovremeno zadržati stare i privući nove klijente ili bi mogao biti onaj koji ubija Space ime u novoj etapi jer pokušaš li udovoljiti svima obično završiš tako da ti je i vrabac odletio i sjeo s onim golubom na granu.
Matutes je napomenuo da, iako klub ostaje na istoj lokaciji pod istim imenom i bez puno strukturalnih promjena, ipak će biti prenamijenjen u nešto luksuzniju lokaciju, onu koja će bolje odgovarati turistima dubljeg džepa i stoga će esencija plesa dosadašnjeg Spacea biti translatirana u emociju hijerarhijski raslojenog kluba kakav biste recimo mogli zateći u Las Vegasu ili Miamiju.
Španjolski poslovni magnat također se potrudio naglasiti kako je tehnički Space Ibiza uvijek i bio vlasništvo Matutes Grupe, da je grupa izgradila klub i predala vođenje Rosellu jer je Grupa smatrala da ga njegove kvalifikacije čine idealnim kandidatom koji bi mogao unaprijediti interese kompanije. No iako je Rosellov ugovor istekao to ni slučajno ne znači terminiranje samoga kluba.
Pomalo hladno i birokratski, u maniri barakude kasnog kapitalizma, ova vijest stiže kao slatko-gorki pečat priče. Izgubi li stvar svoju esenciju može li se ona još smatrati sobom samom i znači li isto ime išta ako je duša drugačija? Kako nas je buraz William uputio, ruža bi jednako slatko mirisala da se zove bilo kojim drugim imenom – no sumnjamo da se ovaj princip može primijeniti i obratno. Ipak, ostaje još za vidjeti što će biti konkretne promjene koje će gospodin Matutes i suradnici uvesti u klub koji je promijenio igru. Svakako, sasvim je moguće da nas ljubav spram jednog mjesta sada čini nepotrebno paranoičnima!
