Techno i house golicanja, ljubavi i dodiri!

 

I to je u redu. Tako i treba biti jer rasteš samo ako si poguran do točke na kojoj ne znaš kako dalje. Ne izbjegavaj teško, ne skrivaj se od izazova. No kako medalje kakve jesu generalno imaju dvije strane u svojoj plosnatoj kružnosti trebaš i balans, jedno mjesto na kojem si ti potpuno ti, okružen onima slobodnima da budu jednako toliko oni izvan svih okrutnih prohtjeva svijeta.

 

I zato da donese u tvoje dane i noći ovu karmičku misiju ravnoteže, da s vaservagom izravna klackalicu truda i regeneracije, u Savsskoj svoje dane provodi malo elektroničko utočište Cadenze.

 

Kada se vrata ureda zalupe, kada su knjige zatvorene i labavi rubovi povezani, pođi kući uhvati koji z i čekamo te u petak, 12. veljače, oko desetke na podiju s najboljim od housea u sigurnim rukama Tease & Touch šampiona. Marin Voya ove godine po prvi puta kliže u jedan cjelonoćni set. Golicanja i natruhe gušta koji imaju doći služe kao povećalo, elektronički mikroskop koji višestruko pojačava konačnu sliku kada dodir zaista sjedne na mjesto. Sve najbolje stvari u životu trebaju malo teasinga, a dodiri šibnu kemikalije mozgom i mišićima čineći te dijelom nečeg većeg od sebe samoga, velikog mesnatog mehanizma u mraku podija.

 

A 13.? Ah da, 13. veljače, ovoga puta nije petak već subotnja večer, noć prije zore Valentinova. Police cvjećarni zjape prazne, slastičari su se srušili u postelje od umora, plišana živad će uskoro naći novi dom i još, pogledaš li dobro, uočit ćeš onaj poseban primjerak muškarca koji zalijepljen za neko staklo moli cvjećara da mu složi nešto jer ne može prije toga kući. No ljubavi koje mi osjećamo mnogo su veće od onih manifestiranih kroz bilo koji njihov materijalni zvuk. Na razmeđu ljubavi i beata, nerazdvojivo povezani kao životni i pult suputnici, podijem Cadenze pretsjeda elektronički power couple Zagreba Gogolesko i njegova nježnija, no ništa manje žestoka, polovica Syplh. Jedan poklon za sve one koji će jutro Valentinova dočekati budni – od onih koji vole za one koji vole.

 

Vidimo se oko desetke, sami ili ne, s ružom za reverom ili potrebom da gledate u prazno i prisjećate se starih ljubavi… Nije ni važno, svi su dobrodošli jer glazba ne pravi razliku i voli bez obzira na trenutne okolnosti i realnost. Najviši stadij ljubavi je poštovanje, sve ostale emocije samo su njeno predgrađe. Vidimo se na flooru, volimo se na flooru!