Techno revolucionira gruzijski turizam!
U retrovizoru povijesti Gruzija je nosila teške priče, odrastanja izmučena 25-godišnjim sukobima, nakon kojih se odjednom osjeća nova sloboda sputanih potencijala u stabilnosti mira i želiš li pronaći mladu pupajuću techno scenu svrneš oko naTbilisi.
U središtu cvatuće usko povezane scene u nastajanju, kao osovina stoji klub Bassiani smješten u desetljećima staru sportsku arenu izgrađenu 1932, kao prostor za bazen. Otvoren prije samo nekoliko godina, sasvim neočekivano se već spominje u kontekstu s najznačajnijim globalnim klupskim odredištima. Jednorozi su divni ati za zajahati u iluzijama utopije, no dapače svakako imaginarni. Zviad Gelbakhiani i Tato Getia suvlasnici su koji su podijelili sve poteškoće s kojima se suočavaju pod nožem opresivnih zakona protiv droge i kulturno duboko usađene homofobije zbog koje nastaje i party Horoom u suradnji s gruzijskom LGBTQ zajednicom.
iako su tech house i minimal scene već postojale techno ulazi na velika vrata tek 2013. i to u zemlju koja je u četvrtini stoljeća pretrpjela 4 rata. Postoji razlog zašto se osjeća vibra 90-ih – Jer prethodne generacije nisu imale vremena partyjati pošto im se mladost sastojala od pušaka i heroina. No sada stiže drugo vrijeme s Bassianijem kao idejom inkluzivnog prostora koji otvara vrata ljudima svih seksualnih orijentacija svih etničkih i religioznih pozadina, bez zamjeranja, bez sukoba. bez perpetuiranja predrasuda koje raskoljavaju gruzijsko društvo.
Dinamo arena sada je umjesto sovjetskih plivača dom zaljubljenicima u techno koji ga usvajaju kao disidentski zvuk protesta protiv svega starog i ograničavajućeg. Uz rezidenta Functiona predanu ekipu čine i domaći umjetnici ZITTO, HVL, NdrX & Kancheli, a energija onih koji traže stvarnu emociju lijepoga da prereže kroz ružna sjećanja je gotovo opipljiva.
Iako je stopa zločina u Gruziji minimalna vlasti i dalje održavaju represivnu i neučinkovitu politiku nulte tolerancije gdje je policiji dopušteno apsolutno poniženje onih na koje se sumnja da zloupotrebljavaju zabranjene supstance. Kao primjer navode Levana Abzianidzea, koji je umro prethodnoga lipnja nakon što ga je policija u centru za narkotike prisilila da popije fatalnu količinu diuretika. Ne postoji razlikovanje u količini posjedovanja što se tiče kaznenog progona i korisnik i raspačavač su za oko zakona sasvim jednaki. Možeš imati minimalnu količinu ecstasyja ili kilogram heroina, nije važno. Nastranost politike koja štiti lažnim moralom, a ne informacijom, znanjem i brigom, jest da je kazna za zlouporabu droga veća no za silovatelje. Vozilo ministarstva unutarnjih poslova nerijetko parkira ispred kluba i možete biti uhićeni samo zato što ste pošli na party. Vlasnici stoga čvrsto podupiru “White Noise movement” koji se bori za civiliziranu narkopolitiku Gruzije i ponosni su što je vlada uopće sada otvorena za pregovore i izmjene – nešto što bi bilo sasvim nezamislivo prije samo dvije godine.
Ova nova Gruzija u tranziciji izlaska na svjetlo želi privući turiste i ući u Europsku Uniju, a noćni turizam i nova scena na pomolu bi svakako mogli pomoći otvaranju granica. Koliko intenzivno vrijedni mladi ljudi rade na svojim ciljevima pokazuje i golema manifestacija GEM FEST-a. U trećem izdanju, festival se pojavljuje kao duhovni nasljednik i učenik koji je prerastao učitelja izrastavši na temeljima koje je postavio, u Ukrajini osnovani, Kazantip. Gruzijski GEM FEST nameće se kao najduži elektronički glazbeni festival s 32 dana, 9, pozornica, 500 umjetnika i 3000 performansa sabijenih u jednomjesečnu apsolutnu bakanaliju užitka u zabačenom selu Anaklia s jednom od najljepših i najčišćih plaža na Crnome moru.
Pa jedno novo doba s novim planovima, svježim idejama i napokon slobodnim umovima i rukama onih koji vide bolji svijet i beskrajne mogućnosti, napokon stiže!