Umire li berlinska scena?
Milijuni turista, točnije 6 milijuna godišnje, dođe u glavni grad Njemačke i prijestolnicu underground elektronske scene, od čega velika većina posjećuje s namjerom da posjeti neki od poznatih ili manje poznatih berlinskih klubova i posluša dobru muziku.
No, iako se tako ne čini, i Berlin ima velikih, čak zabrinjavajućih problema s opstankom legendarnih klubova, a samim time i scene…
Kad poslušate berlinsko javno mijenje, ono gradskih klabera, ni sami niste sigurni što točno misliti. Jedni su puni optimizma, drugi vrlo pesimistični, a većina dobro isfrustrirana, s obzirom da su svjedoci svakodnevnog zatvaranja brojnih kultnih, ali i onih recentnijih gradskih klubova, na što se primijenjuje složenica 'clubsterben' ili 'umiranje klubova'.
Nije sve tako crno, rekli bi. To pokazuje primjer kluba Maria am Ostbahnhof, koji se nakon zatvaranja na Ostbahnhofu 2003. godine, preselio na obale rijeke Spree i tamo radio do 2011. godine kad se konačno zatvorio, a čiji primjer slijede mnogi ugroženi klubovi, odnosno, traže nove lokacije gdje bi mogli prakticirati svoju vjeru – clubbing. No, svakim preseljenjem, složit će se mnogi, klub gubi dio svojeg identitea, a samim time i dio svoje klupske duše.
Početkom ove godine, ispred kluba Klub Der Republik u Prenzlauer Bergu održano je bdijenje za posljednju noć kluba, i zapaljene su svijeće kako bi se ispratili i ostali klubovi u okolici kojima je prijetila ista sudbina – Helsinki, Schmalzwald, Bastard, Deep i Magnet, te klub Icon, klub koji je tijekom svoje 15ogodišnje karijere postao i bio dio prepoznatljive berlinske subkulturalne scene, čiji je dio nestao sa njim.
Tko je kriv? Naravno, pohlepni investitori i građevinske trvrtke koji, unatoč velikom broju novoizgrađenih zgrada, žele graditi na mjestima na kojima su većinom smješteni neki od tih klubova. No, nisu samo građevinari ti koji gase berlinsku scenu. Tu je i nekoliko drugih faktora…
Jedan od njih je i buka. Kao i kod nas, gdje je već ugašeno, kao i odnedavno u konstanstno 'upaljenom' Beogradu, koji se također lagano gasi, tako je i u Berlin problem buka i susjedi, koji u gradu žele živjeti kao da su na selu. Žrtva takvih susjeda je i dugovječni klub Knaack, također na Prenzlauer Bergu. Također su problem i režije, koje su često puno veće od samog najma prostora u kojem se klub nalazi, pa često sve skupa postaje neisplativo.
No, usprkos svemu, klubovi se i dalje bore za svoj opstanak i ostanak na berlinskoj klupskoj sceni, i održavanja Berlina kao prijestolnice underground scene u koju hodočašće mnogobrojni mladi iz cijelog svijeta. Spomenuli smo klub Maria am Ostbahnhof, koji je, iako zatvoren, otvorio vrata novom klubu An der Schillingbrücke (ADS). Potom tu je i spomenuti KDR, koji je cijeli svoj interijer izvadio i traži samo novu lokaciju na kojem će ga iznova, potpuno jednako složiti nazad. No, to su samo neki od primjera…
Nešto što se vjerojatno neće nikada dogoditi kod nas je i činjenica da je Njemačka vlada dala više od milijun Eura kako bi se pomoglo berlinskoj klupskoj sceni, uviđajući potencijal i direktnu ili indirektnu korist od turizma, s obzirom na broj istih koji Berlin godišnje posjete, ali i od mladih koji u njega dolaze živjeti, studirati, ili tražiti posao, čineći jedan veliki krug ljudi koji u klubovima uživaju bez bahatih redara, dress koda, osuđivanja, i jeftine pive, te samim time pridonose razvoju grada i scene.
Čini se da nada ipak umire zadnja. Ako je Njemačka država uvidjela korist ulaganja u klubove Berlina, onda se ne bi trebali bojati ni pohlepnih građevinara, ni stanara koji žele živjeti u miru i tišini sela, ili pak nekoga trećeg, a dok je onih koji vole glazbu i u Berlin dolaze da bi, između ostalog, poslušali kvalitetnu elektronsku glazbu, Berlin će i dalje biti prijestolnica iste.
