Većina sampleiranja je ilegalna, ili…?!
Bar tako tvrdi njemački Vrhovni sud kada je presudio u korist Kraftwerka, u parnici staroj 12 godina, a povodom krađe 2 sekunde njihove stvari “Metall Auf Metall”, u pjesmi Sabrine Setlur – “Nur Muir”.
Kada je 1997. godine Sabrina Setlur, za gore spomenutu stvar Nur Muir ‘ukrala’ 2 sekunde od Kraftwerkove stvari producirane 20 godina ranije, sigurno nije mislila da će izgubiti parnicu dugu gotovo 12 godina zbog nečega što traje tako kratko.
Od 2000. godine, slično kao i u našem pravosudnom sustavu, od kada je pokrenuta tužba, presude se prebacuju s jednog na drugi sud, s nižeg na viši, s gradskog na državni i sl. Prvo je presuda bila u korist Kraftwerka, da bi potom bila odbačena 2006., pa zatim donesena u njihovu korist opet ove godine.
{youtube}xa-yW_BEgzM{/youtube}
Tom presudom je zapravo određeno što točno znači legalno sampleiranje. Vrhovni sud Njemačke je de facto tako odredio da je sampleiranje dopušteno samo kada netko ne može rekreairati originalni zvuk, pa je prisiljen uzeti originalni zvuk. U ovom je slučaju dokazano da se Kraftwerkov zvuk može nanovo stvoriti, što znači da su producenti Sabrinine stvari trebali sami udarati po metalnim površinama i snimiti taj zvuk, umjesto da maznu 2 sekunde Kraftwerku.
{youtube}_KQLxP-UX_Y{/youtube}
No, u kakvu poziciju ovakva odluka stavlja mnoge koji upravo u sampleiranju vide svoju priliku, i starim stvarima daju novo ruho? Vrhovni sud je također zaboravio reći tko odlučuje je li nanovo stvorena stvar dovoljno blizu originala ili nije. Ostane li ovo kao presedan sudske prakse u Njemačkoj, moglo bi stvoriti ozbiljne posljedice za brojne producente, i etikete.
Uostalom da nije bilo sampleiranja, ne bi ni nastali neki od najvećih hitova house, ali i ostale elektronske glazbe.
