Vikend formatiranja i retro zvjerinjak u Cadenzi
I? Našao si se u četvrtku. Osjećaš kako pod površinom more tebe već divlja, osjećaš onaj nemir koji te tjera da sanjariš. To se samo krakovi vikenda malo po malo migolje do tebe.
Nakon što je RAM čitav tjedan radio na punom kapacitetu, zujao i škljocao u obavljanju milion velikih i malih sitnica i zadataka, nakon što si si nakrcao tvrdi disk svoje persone i u njemu se nakupilo pogrešaka u programu i bugova, vrijeme je za razlamanje i preslagivanje. Rušiš da bi gradio iznova.
Tu u petak, 20. dana, sada već ironično nazvanog, mjeseca studenog, upada Cadenza koja na 4Mat dovodi nikog drugog do Toxica. Zvuci škljocanja, kuckanja i zamrzavanja diska biti će zamijenjeni melodioznijim beatom čovjeka čije ruke su sakupile 30 godina iskustva za pultom. Tri desetljeća rada na sceni koju voli, 19 godina na radio valovima, strastvena goruća ljubav prema vinilnim krugovima i obećanje Slavinu Balenu da mu ostavlja jednu ploču ako ode prije njega, učinili su ga jednim od zanimljivijih dobrih duhova zagrebačke scene.
Za nabrijavanje na 4matiranje skokni na jedan od najboljih intervjua koji smo ikada imali čast obaviti s našim velikanom. Kada se fino raskomotiš u njegovoj točci gledišta dolaziš u Cadenzu oko desetke, ubacuješ simboličnu 20ku i dodatno te zagrijavamo i medicom na šanku. Svi znamo da ništa tako dobro ne priprema za čišćenje tvoje mesnate mašinerije BPM-ovima kao kada slatka grijuća medena rakija obgrli glasnice.
Subota, nadnevka 21. u mjesecu studenom, nastupa kao posveta dobu u kojem živiš oslonjenom na stupove retra, remakea i revivala. Ako je staro loše nestaje bez traga, ako je dobro vratimo mu se ponekad i nazovemo ga retro, i baš kao Angelus Novus Paula Kleea, povučen si unazad leđima okrenut u budućnost s vjetrom rajske promjene zarobljenim u krilima. Dok nezaustavljivo u tik-takanju sata prolaziš kraj sadašnjosti prema neminovnoj budućnosti licem si okrenut prema prošlosti za naklon onome što ostavljaš iza sebe.
Tako je vrijeme za još jedan Retrobeats pod paskom retro zvijeri Marka Bruzza koji u zvjerinjak sjećanja poziva i Branosa da bi zajedno nogu pred nogu i uho uz uho prošerali alejom sjećanja. Novo je prekrasno, novo je sjajno, ali ima nešto neobično lijepo u starim trakama. One su prestale biti samo naslagani tonovi i stvorile su svoje vlastite povijesti s obzirom na ono u kojem trenu života su te zatekle. To je ljepota prisjećanja. Input glazbe je isti, ali output emocije potpuno individualan. Upadaš također za 20 dlakavih kuna od 22 nadalje. I ovoga puta podigni svoju komplementarnu medenu u čast sjećanjima, ljubavima, starim kazetama, opsesivnim sjedenjem kraj radija kako bi stisnuo REC, prvim izlascima i vožnjama na ringišpilu kod cige. Enjoy!
